Za dvije godine ću u mirovinu i jako se bojim te mirovine jer neću imati za život. Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti. Radiš cijeli život pa umjesto da uživaš i odmaraš u mirovini, moraš strahovati hoćeš li imati za kruh - ovo je citat iz vlastite predkampanje koji će predsjednika SDP-a Peđu Grbina koštati ne samo izborne pobjede, koja je ionako otpočetka upitna, nego i mjesta na čelu stranke.

To je sada već potpuno izvjesno, jer u Hrvatskoj bi se morao dogoditi neki povijesni obrat s HDZ-om i premijerom Andrejem Plenkovićem da bi bilo drukčije. No, Grbinu HDZ uopće nije najveći problem - problem je sve ono što kao šef partije čini on sam. A tu je niz podugačak.

Prvo, Grbin je od dolaska na čelo stranke raspustio pola svoje stranke, sam, samovoljno i dobrovoljno. Nitko ga nije tjerao da otjera više od pola kluba zastupnika u Saboru, a onda i velik dio članstva. Stranka je nakon toga na terenu postala »švicarski sir«, šuplja i bez članova u cijelom nizu gradova i županija u Hrvatskoj. Stranka bez ljudi nema smisla, a da se ne govori da se tako kampanja ne može odraditi.

Drugo, Grbin je od dolaska na čelo stranke, samim time što je potjerao ljude, ubio i vlastite političke programe koje više nema tko pisati. Izašli su sa stambenom i mirovinskom politikom, s time da se ova prva može odnositi samo na velike gradove, dakle ne i na većinu Hrvatske, a ova druga je garnirana morbidnom i zastrašujućom kampanjom o štriku koja je sablaznila javnost. Uz to, SDP poručuje da će dignuti prosječne penzije na 750 eura, ali bez jednadžbe koja bi to dokazala kao moguće. Odnosno, jednadžba s kojom se povremeno muče Boris Lalovac ili Branko Grčić da je objasne, možda zvuči logično iz njihovih usta, ali u praksi je neizvediva tako prostom političkom odlukom, bez rezanja rashoda negdje drugdje.

Treće, Grbin je od dolaska na čelo stranke sebe precjenjivao. Odnosno, precjenjivao je čak i markicu SDP-a. Ona je i dalje prepoznatljiva i, jest, relativno jaka u percepciji dijela birača. Primjerice, u dijelu još uvijek ideološki opterećene starije generacije. Ili u nekim krajevima poput Rijeke gdje alternativa nikad nije pronađena. No, velik dio Hrvatske i velik dio mlađe populacije to apsolutno ne vidi i ne prepoznaje.

A kako to vidimo? Reći će na Ibleru da je to zlonamjerna i tendenciozna opservacija. Ali je vrlo jednostavno - to se vidi iz reakcije potencijalnih koalicijskih partnera. Kojih više nema.

SDP je ostao potpuno sam na političkoj sceni, i više nema nijedne stranke koja želi u predizborni savez s Grbinovom strankom. Možemo!, Centar, IDS, PGS, HSS, svi prirodni potencijalni partneri su pobjegli glavom bez obzira. I to zbog sva tri nabrojena razloga, a vjerojatno najviše zbog ovog posljednjeg, trećeg. Jer, Ibler se u razgovorima s drugim strankama postavlja u poziciju lidera na ljevici. No, to očito više nije. Možemo! će povući glasove u Zagrebu, Ivica Puljak u Splitu, IDS i PGS u Istri i na otocima, za Slavoniju je i pitanje koliko ljevice još ima, a Međimurje i Zagorje ima svoje jake nezavisne kandidate koji su općenito bliži tom mentalitetu, i centrističke su i poduzetničke prirode.

No, postoji i četvrti Grbinov problem, a to je njegovo podcjenjivanje samih birača. Već mjesecima on tako ne želi odgovoriti na pitanje u kojoj će se izbornoj jedinici uopće kandidirati - u Zagrebu, nasuprot Plenkoviću i Benčić, što bi za lidera bilo logično, ili u 8. gdje će se pokušati spašavati od poraza. Čak je i nebitno gdje će se kandidirati, jer zakon dozvoljava jedno i drugo. No, on svojim vlastitim biračima, pa ni članovima, ne želi odgovoriti na to pitanje, a to je itekako legitimno znati. Boli ga briga, da ga parafraziramo.

Odgovorio je, međutim, već na jedno drugo pitanje - da će dati ostavku ako ne postane premijer. Time je sam sebe proglasio poraženim još prije nego su izbori i raspisani.

Možda bi SDP jednostavno na izbore trebao izaći s nekim drugim, novim liderom. Vremena uvijek ima, birači vole dinamične obrate. Jer ovako SDP protiv Plenkovića već izlazi grogiran.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast