Njegov pogled izvana na Istru i Pulu iznutra - tako smo u našem listu opremili dio izuzetno čitanog intervjua arhitekta Idisa Turata. Ono kako on vidi život na Poluotoku - kroz prostor dramatične povijesti, uzbudljive sadašnjosti i inspirirajuće budućnosti te mjesto suživota svih sa svima, gdje se Istrijanom ne rađaš nego to postaješ prihvaćanjem nepisanog kodeksa ponašanja, tradicije, običaja i življenja, po sadržaju je toliko jako, moćno i impresivno da može postati dio neformalne Biblije Istre.

Turato je, naime, sa svojim razmišljanjima toliko prepun nadahnuća da čovjeka mora potaknuti na suštinsko preispitivanje njegovog odnosa prema onome što tog riječkog arhitekta i po dubokom razmišljanju stanovnika slobodnog svijeta oduševljava u Puli i Istri, dok se to onima koji tu žive toliko podrazumijeva da su to, na neki površan način, prestali dovoljno cijeniti ili čak i ne prepoznavati.

Arhitekt, intelektualac, umjetnik, čovjek koji filozofski propitkuje društvo te traži odgovore kroz prostor i projektiranje, Idis Turato obožava Istru i Pulu do te mjere da svoja predavanja po svjetski poznatim fakultetima temelji na – Istri! On je njen pouzdani vjernik, fanatik dobrih emocija koje emitira ovaj dio definitivno drugačije Hrvatske. Iako formalno nije odavde, tu se osjeća kao doma, svoj na svome, u beskrajnoj potrazi za što ljepšim riječima i metaforama kojima će opisati, orisati i interpretirati Pulu i Istru. Takva zaljubljenost u specifičnosti i ekskluzivnosti Poluotoka proizlazi iz životnog i profesionalnog iskustva čovjeka koji je prošao svijeta i zna zašto tvrdi to što tvrdi.

A to je da je Istra savršena u svojoj nesavršenosti, dok je Pula, kao stonesovac Mick Jagger, karizmatična, nelijepa ili nedovoljno lijepa, ali ipak zanimljiva i intrigantna, s pritajenom energijom koja magnetizirajući privlači, dok je kod njega pozitivno luđačka i gotovo opipljiva. Duboko uronjen u Pulu i Istru arhitekt Idis Turato na 300 redaka teksta u našem listu proveo je čitatelja cijelom Istrom, fragmentima sklapajući mozaik cjeline koja je fascinantna. Ukazao je na vječni problem u kojem se čovjek nekad naprosto mora odmaknuti od nečega ili nekoga da bi shvatio kako neopravdano i pogrešno zanemaruje neki pozitivan osjećaj koji to nešto ili netko izaziva.

Tako ispada da su i Istra i Pula puno bolje nego što se misli, kao i da nije sve tako crno kako se nekad čini. Ako je pozitivnim pogledom na Istru i Pulu iz svoje perspektive nekome uspio otvoriti oči, Idis Turato je već puno učinio. Uspio je pokazati kako su ružne i do najudaljenijeg dijela mozga iritirajuće gradske fasade autentični dio pulskog identiteta. Pokazao je kako se u njihovim slojevima koji otpadaju s kuća u starogradskoj jezgri zrcale različita povijesna vremena obilježena Italijom i Austrougarskom. Kao da je želio poručiti da ljepota nije u skladnom, u nametnutoj formi, već u bogatom sadržaju.

Razvoj Pule Idis Turato kao arhitekt čija reputacija odavno prelazi ovdašnje granice ne vidi u rušenju, nego u zadržavanju postojećeg stanja kroz revitalizaciju davno izgrađenih objekata čija specifična vrijednost protekom vremena može samo rasti. No svjestan je da ne postoji deus ex machina. Takvo rješenje nije realno. Pula će se obnavljati, dorađivati i izgrađivati desetljećima. To su procesi, maratoni, a ne sprintovi.

Možda je poentirao mišlju da se generalno ne treba bojati kapitala bez kojeg se uostalom Pula nikada ne bi ni izgradila. Pa nije Arena pala s neba. Sve što je bilo kada u njenoj povijesti izgrađeno - omogućio je kapital. Njega samo treba staviti u funkciju primjerenog, a Puli nužno potrebnog razvoja ograničenog i temeljenog na jasnim projektima za čiju primjenu okvir mora postaviti politika. Pametni će shvatiti Turatov poučak.    

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast