PROTIV

BOJAN ŽIŽOVIĆ: Hotel će ubiti Lungomare, izvršit će lungomarecid. Tu nema nikakve dvojbe

Svaki grad ima svoje identitete koji ga čine gradom i zbog čega se njegovi stanovnici identificiraju s njim. Gubljenjem tih identiteta grad gubi jedan dio sebe, što ne mora nužno biti loše ako se u isto vrijeme stvaraju novi identiteti. No, Pula se u tome u novije vrijeme nije iskazala. Svoje identitete gubi olako, ne zamjenjujući ih novima, i zapravo se sve manje njeni stanovnici mogu poistovjetiti s njom, za njih je Pula sve manje njihova. Grad je to koji još samo izdiše. I koji živi od sjećanja. Sjeća se slastičarnice "Kod Mađara", Ferrucciove brijačnice, kave u "Foški". Sjeća se Monte Zara u doba kada su parkom šetala austrougarska gospoda. Sjeća se slavnih dana brodogradilišta…

Lungomare je identitet grada, jedan od novijih, ali zbog toga ne manje vrijednih. Tu generacije Puljana žive grad. I u dnevnoj i u noćnoj smjeni. Rijetke su takve oaze u urbanim utrobama. Ne kažem da ih zbog toga treba konzervirati, ali bi o njima trebalo oprezno promišljati. Jer kad se zabije prvi pikun, kad se ucrta prvi hotel, kad se samo i spomene "popratni sadržaj", više nema povratka. Argument da šetalište ne može i neće ubiti jedan hotel ciničan je i pokazuje svu površnost vremena u kojem živimo i vlasti koju biramo.

Hotel će ubiti Lungomare, izvršit će lungomarecid. Tu nema nikakve dvojbe. I to ne izgledom, on je čak i nebitan za ovu priču, već svime onime čime će obezvrijediti prostor namijenjen rekreaciji. Samo kad uzmemo u obzir da bi u njemu trebalo boraviti i po nekoliko stotina gostiju dnevno, da bi tu radilo 250 ljudi, jasno je da bi prometni pritisak bio kudikamo veći od sadašnjeg (koji je već prevelik za šetalište). Pogotovo ako se ostvari ono o čemu govori posljednji prijedlog izmjena i dopuna UPU-a, a to je da će prometnica koja vodi od kupališta na Valkanama cijelom svojom dužinom biti jednosmjerna. Dakle, svaki će gost i radnik u hotelu, bilo gdje da se uputi, automobilom morati proći čitav Lungomare. Tako ćemo, umjesto da ga prometno rasteretimo, Lungomare pretvoriti u za šetače opasnu zonu.

Naravno, nije problem samo u prometu, ali je već iz ovog primjera jasno što hotel nosi ovom području. Ništa dobro. Ili sve najbolje ako ćemo Lungomare pretvoriti u turističku zonu. Ali onda to valja tako i kazati. A ne kljaštriti ga, štipati, uzimati mu sada s jedne, sutra s druge strane, sužavati ga i onda govoriti da će ono ostati šetalište. S hotelom neće. Ako on bude izgrađen, Pula će izgubiti još jedan svoj identitet. S čime će ga i može li ga uopće zamijeniti?

ZA

IVOR BALEN: Možemo se pretvarati da to nije tako, ali turizam je jedini adut koji je Puli preostao

Protivnici hotela na Valkanama (odnosno na početku šetnice Lungomare) obično imaju dva argumenta. Prvi je da ne možemo razvijati samo turizam, a drugi da je Lungomare gotovo pa sveto mjesto u pulskoj kolektivnoj svijesti, posljednji bastion prirode kojeg se ne smije dirati.

Ja nisam iz Pule, doselio sam se ovdje prije nešto više od četiri godine i netko će možda reći da nemam pojma što Lungomare znači za ovaj grad. I bit će u pravu - nemam pojma što Lungomare znači za Puljane. Nikad se nisam po njemu i okolnom moru i šumicama kao dijete igrao, šetao i kupao. Čak dapače, kao dijete jedva sam znao gdje je Pula, a kamoli Lungomare. Za nas iz Rijeke Lungomare je bio u Opatiji.

Ali to što nisam iz Pule ne znači da manje volim ovaj grad od onih koji su ovdje rođeni, niti da slabije razumijem potrebe Pule i njezinih stanovnika od onih koji su ovdje odrasli. Dapače, upravo zato što nisam iz Pule o ovom problemu mogu razmišljati vođen jedino razumom, a ne emocijama, jer me za Lungomare emocije ni ne vežu.

A upravo je to ključ. Ako se o Lungomareu razmišlja mozgom, a ne srcem, sve je zapravo vrlo jasno. Hotel bi donio 500 milijuna kuna ulaganja, 10 milijuna komunalnog doprinosa, milijun i pol komunalne naknade godišnje i 250 radnih mjesta. Za grad veličine Pule to su kolosalni brojevi. Samo od komunalne naknade 250 zaposlenih u pulskim vrtićima moglo bi dobiti četiri puta veće povećanje plaće od onog koje im je predloženo. Naravno, prihod od komunalne naknade je namjenski i ne može se koristiti za plaće u vrtiću, ali poanta je jasna: pulskom proračunu kronično nedostaje novca, a realizacija ovakvih projekata jedini je put da se do njega dođe. Varljivi osjećaji i navodna kolektivna memorija na Lungomare ne bi smjeli biti prepreka na tom putu, tim više što područje na kojem je predviđen hotel ne izgleda kao san nečije mladosti, već više kao zaboravljeni kompleks neupitne starosti. Na koncu, zašto uopće pretpostavljamo da će hotel unazaditi, a ne unaprijediti cijeli taj dio grada, ekološki, vizualno i na svaki drugi način? Zašto branimo Lungomare ako ga nitko realno ne napada?

Tako dolazimo i do drugog argumenta - da se ne može razvijati samo turizam. To je istina, ali nitko nikad nije ni rekao da u Puli treba razvijati samo turizam. Hotel na Valkanama neće spriječiti otvaranje bilo kojeg drugog biznisa u bilo kojem dijelu grada jer jedno naprosto ne isključuje drugo. Pritom se ne smije zaboraviti da za bilo koji posao treba imati ideju, znanje i novac, a kritičari hotela na Valkanama u pravilu nemaju ništa od toga.

Možemo se mi pretvarati koliko god hoćemo da to nije tako, ali turizam je jedini veliki adut koji je Puli preostao. Više-manje, to je jedina komparativna prednost koja na mapi Europe ovaj grad čini posebnim. Tko doista voli Lungomare i Pulu, a ne služe mu samo za političku promidžbu i prodavanje jeftinih emocija, složit će se s gradnjom hotela na Valkanama.

Povezane vijesti

• FOTO / Usprkos svim zabranama i mjerama opreza zbog koronavirusa, tri muškarca jutros zaobišla prepreke na ulazu u Lungomare i na Valkanama zaigrali tenis! SNIMILI SMO IH NA ODLASKU I U RASPRAVI S POLICIJOM
• Možemo želi referendum o hotelu na Valkanama, a igralište predlažu na Marsovom polju
• ZORIČIĆ: Pozivam Dušicu Radojčić i platformu Možemo da sve dokaze o pogodovanju privatnom investitoru protiv mene već danas odnesu DORH-u i USKOK-u!