Nakon lokalnih izbora u Istri i prvog kruga u kojem je IDS prošao kao bos po trnju na nekim mjestima dosad argumentirano smatranim čvrstim i neosvojivim stranačkim utvrdama, sama po sebi nameću se neka logična pitanja.

Recimo, je li IDS, kao i dalje najsnažnija i najprepoznatljivija istarska stranka, spreman na početak novog početka jer je aktualan koncept zastario i prevladan? Ima li IDS kreativnog potencijala za osmišljavanje i implementaciju novih politika, kao i osvježene razvojne te gospodarske programe kojima cilj mora biti stvaranje još jače i poticajnije poduzetničke atmosfere? Postoje li unutar IDS-a nova kadrovska rješenja i želja za kontinuiranim radom između izbornih ciklusa, a ne ho-ruk metoda u zadnjih mjesec dana? Zar doista u IDS-u misle da korištenje pomalo izlizanog inzistiranja o Poluotoku kao zemlji vina, maslina i mora podrazumijeva da će tom zastarjelom PR komunikacijom i dalje prikupljati dovoljan broj glasova? Zar doista nikome u toj stranci nije palo na pamet da je javnost zasićena njihovim uvijek istim frazama o nepobjedivosti? Nije li dosta naglašavanja regionalizma pred baukom navodno centralizirane, zločeste i brutalne države?

Ponekad, 'ajde ne baš uvijek, ali ponekad stvarno ispada da su program i komuniciranje programa IDS-a blijeda kopija programa i načina prezentiranja sadržaja s kojim bi stari i časni borci Drugog svjetskog rata, SUBNOR-ovci, došli pred ondašnju nezainteresiranu, osnovnoškolsku mladež kojoj bi se sto puta ponavljale uvijek iste priče o njihovim ratnim zaslugama. Deja vu situacija toliko bi mladim slušačima dojadila da bi u konačnici nezasluženo izazvala kontraefekt. Eto, tako, ponekad, ne uvijek, ali ponekad, izgledaju izlaganja nekih programa IDS-a: ponavljajuće, formalno, birokratski, beskrvno, dosadno, izlizano. Sve je to na prekjučerašnjim izborima došlo na naplatu. IDS je opasno podbacio. Ako je totalni debakl pregrubo opisivanje onoga što se dogodilo, sasvim solidan fijasko dosta točno ocrtava omjer pobjeda i poraza uspoređen s rezultatima otprije četiri godine.

Politička arhitektura

Ukoliko se ovakav IDS ne promjeni i ne prihvati da se politički ratovi ne dobivaju bježanjem od borbi i kukavičkim skrivanjem po fronti kako bi se izbjegnuo metak, ukoliko se ne resetira u korijenu iz kojeg se stranačke politike poput bršljana moraju penjati u vis i obavijati Istru ne svojom sirovom snagom, nego ljepotom, elegancijom i neodoljivom privlačnošću - umjesto novog početka i restarta započet će početak kraja regionalne stranke koja je obilježila zadnjih 30 godina hrvatske demokracije. Kraj, inače, ne dolazi brzo. Najprije nastupa agonija. Dugotrajna, bolna, neizlječiva.

S usponima i padovima, kao neizostavnim oscilacijama i amplitudama političkog života, IDS je do ovih izbora uspješno kompenzirao neke svoje nedostatke sada razotkrivene ružnim, upozoravajućim i, ipak, neočekivanim porazima u Vodnjanu i Buzetu, gubitkom nekoliko vijeća te prijetnjom da u drugom krugu ostanu još i bez Brtonigle, Oprtlja, Pazina, Gračišća... Nije baš da su njihovi (grado)načelnici poskidani kao nezaštićeni glineni golubovi čija sudbina ne ovisi o njima nego o vještini strijelca, ali definitivno su postali legitimne mete kojima je možda odzvonilo.

Zbog svega toga, među pametnim stranačkim ljudima svjesnim (polu)dramatičnog izbornog raspleta zazvonilo bi na uzbunu. Neke poraze ne bi prikrivali umatanjem poklona u celofan lažnih pobjeda. Priznali bi: IDS je u definitivnoj krizi, ni prvoj ni zadnjoj. Stranka je živi organizam, promjene su dio njene strukture i načina života. Ponekad nose uspjeh, ponekad uzvraćaju neuspjehom. S jedne strane, aktualna situacija unutar redova IDS-a definitivno je i isključivo stvar njihovog predsjedništva, članstva i simpatizera. S druge, IDS je, unatoč tome što je to zajednica ljudi koji dijele iste svjetonazore, ideologije, politike i, zlobnici bi rekli - interese, neko opće mjesto. Previše je važan za identitet i život ovdašnjeg čovjeka kako bi se preko krize u toj stranci prešlo odmahivanjem ruke, kao da se zbiva nešto potpuno nevažno za političku arhitekturu Istre.

Upravljanje Istrom

Nekoliko izbornih rezultata, prije svega promatranih kroz broj glasova koji su dobili određeni IDS-ovi kandidati, definitivno je simptomatično. Isto kao i održavanje drugog kruga izbora tamo gdje se nije očekivalo. Recimo, predsjednik IDS-a Boris Miletić u borbi za istarskog župana neočekivano mora u drugi krug s arhineprijateljem i do neba nabrijanim SDP-ovcem Danijelom Ferićem. Unatoč golemoj, vjerojatno i teško dostižnoj prednosti, Miletiću je mrska i sama potreba da se opet sučeli s Ferićem, ostrašćenim i (pre)bučnim pobornikom urote da su „neki mediji zavisni i zato su protiv njega“.

Unatoč toj promašenoj tezi, SDP-ovac je ipak kroz agresivne napade na IDS pronašao komunikacijski kanal prema dijelu birača koji su mu to honorirali. Ulaskom u drugi krug nagradili su za ga upornost. Tako je (po)malo zaboravljeni Ferić, u percepciji jednog dijela javnosti krajnje defavoriziran naspram dosadašnjeg gradonačelnika Pule, (zasad privremeno) vraćen u sam vrh političkog života. Sretna je okolnost za Miletića što IDS već sada ima punu kontrolu Županijske skupštine. A to će mu, u slučaju izborne pobjede u drugom krugu, značajno olakšati upravljanje Istrom. No prethodno, u srazu jedan na jedan, mora pobijediti Ferića. Za igranje demokracije nadmetanje ovakvih političara dobra je stvar. Jedan iz drugoga, unatoč razlici u postocima i šansama, moraju izvući najbolje. S malo sreće mogla bi profitirati javnost.

IDS je u ovoj izbornoj kampanji sebe precijenio, dok je podcijenio druge kandidate, liste i stranke. No to nije izdvojeni slučaj koji se dogodio sad i nikad prije. Njihovo razmišljanje, IDS-ovaca o sebi samima kao „najvećim, najboljim i jedinim pravim Istrijanima“, dovodi ih u zabludu.

Misle da im takvo doživljavanje svoje pozicije daje za pravo da svugdje i o svemu odlučuju isključivo u skladu sa stranačkom politikom i interesima. Neki IDS-ovci, kao osvjedočeni nositelji tog oblika ponašanja, postali su ozloglašeni, a njihov posesivan odnos prema Istri ili središtima u kojima su na vlasti iritantan do te mjere da obične birače odbija od glasanja i davanja podrške stranci s neospornim zaslugama za razvoj drugačije političke klime nasuprot većeg dijela Hrvatske.

IDS se ulijenio i zaspao

IDS je, pokazalo se prošle nedjelje, neprilagođen novim trendovima. Dok neki trče u potrazi za drugačijim i boljim političkim rješenjima, on stoji na mjestu. Kao da se ne želi pomaknuti iz zone političkog komfora. Stranka se ulijenila. Pomalo zakunjala na vrelom suncu. Uz demižon i ombolo svijet izgleda drugačije, maglovitije, ali i bolje. I nerealnije. Nedovoljno svjestan promjena i nepripremljen za nove okolnosti, IDS zasad nije pronašao adekvatan način suprotstavljanja nezavisnim listama koje su ušle u njegov stranački prostor.

Konkretan primjer je nezavisna lista Edija Pastrovicchia koja je u rekordno kratkom roku razotkrila sve slabosti i interne sukobe, neslaganja, netrpeljivosti i neprijateljstva unutar vodnjanskog IDS-a, kao i nerazumijevanje centrale te stranke za situaciju u Vodnjanu. I dok ono što se dogodilo može biti loše za IDS, tko kaže da to nije ili neće biti dobro za Vodnjan ili razvoj višestranačja. Dakle, Vodnjan je pao, no došao je u dobre ruke! Barem dok se ne pokaže drugačije, novoj vlasti treba dati šansu: 100 dana neophodnog mira da poslože mehanizme upravljanja gradom onako kako misle da je najbolje. Veliku specifičnu težinu ima i činjenica da Pastrovicchio uživa prijateljsko povjerenje Silvija i Roberta Kutića, suosnivača Infobipa, globalnog, svjetskog IT igrača. Oni su dio svojih resursa stavili na raspolaganje pobjedničkoj opciji koja je iskoristila IDS-ov bratoubilački rat. Ta opcija nudi nadu da u Istri može biti drugačije nego kad vlada IDS, ponekad bolje, a ponekad i lošije.

Živi primjer kako se i bez IDS-a situacija može kotrljati naprijed i u pravom smjeru su Vodnjanu susjedne Bale, gdje u 18. godinu vlasti ulazi još jedan – Edi Pastrovicchio! Nije nikakva tajna da su specifična korporativna znanja i pozitivan utjecaj „krupnog kapitala“, ovjekovječenog kroz lik i djelo Plinija Cuccurina, jednog od nekolicine ključnih utemeljitelja modernog Adrisa, dramatično pripomogli razvoju Bala koje su sinonim održivog rasta i razvoja prihvatljivog po svim osnovama. Sa svjetskim iskustvom i nadigravanjima s igračima ovdašnjoj javnosti dostupnima samo preko televizije, braća Kutić su svojim angažmanom, kao i Cuccurin kad je Balama ponudio i znanje i novac, na dobrom putu da Vodnjan izdignu iz prosječnosti. Naravno da se ne očekuje njihov dnevni angažman u vođenju Vodnjana i kreiranju novih projekata. No samom činjenica da podržavaju vlast koju ne žele zloupotrijebiti u vlastitom interesu, što se za njihove prethodnike ne bi moglo reći, letvica očekivanja postavlja se ambiciozno i opravdano visoko.

Biračko kažnjavanje elitizma

IDS je, osim Vodnjana, dosad neosvojive utvrde s južne strane Pule, nagrižene Zoričićevim, Radojčićkinim i Radolovićkinim piranama, prekjučer izgubio i Buzet. Istureni IDS-ov položaj na sjeveroistoku Poluotoka mogao bi pasti u ruke izdajnika iz vlastitih redova, Damira Kajina! Otpadnik, disident iz IDS-a, persona non grata, s prve pozicije ulazi u drugi krug. Protukandidat mu je također nezavisni. Uopće nije važno jesu li Buzećani glasali za Kajina ili protiv IDS-a, ali je neosporno da su kaznili elitizam tamošnjih struktura i odnarođivanje od ljudi.

Ostala je i bitka za Pulu, za ukupan dojam o IDS-ovom izbornom (ne)uspjehu važna k'o sam vrag: IDS-ova Elena Puh Belci nasuprot ambicioznog ravnatelja pulske gimnazije Filipa Zoričića koji je vješto i pragmatično sa svojom listom pokrio široki spektar ljudi različitih interesa, provenijencija, sklonosti i ideologija. Za Gradsko vijeće Pule IDS je već izgubio većinu. Za stranku je to loše, a za snaženje demokracije i vježbanje tolerancije dobra stvar. Politika je, osim kurve te svega i svačega ostalog, ujedno i umjetnost kompromisa. Upravo tome će se težiti, neovisno o raspletu izbora za pulskog gradonačelnika.

E sad, nije IDS stranka koju protivnici smiju podcjenjivati, posebno to nije Elena Puh Belci koja mora napasti, makar sa svojim programima, misli li pobijediti.

No kratkotrajnu krizu IDS-a svi su njihovi protivnici pomalo iskoristili, svatko na svoj način. HDZ je osvojio više vijećničkih mjesta nego na prošlim izborima. Saborski zastupnik i šef stranke za Istru Anton Kliman definitivno je na putu konsolidiranja do pred manje od godine dana u Istri potpuno razbijene stranke. SDP je prošao tako – tako. Ni sjajno ni katastrofalno: dok je, recimo, Ferić ušao s Miletićem u drugi krug za župana, i to sa samo kojom stotinom glasova više od HDZ-ove ravnateljice OB Pula Irene Hrstić, SDP-ovoj Sanji Radolović tek 157 glasova nedostajalo je da se bori za Pulu u drugom krugu. Možemo! je završio očekivano, solidno, ni previše gore, ni skroz dole. Važno je da će institucionalno biti u poziciji artikulirati svoje politike. Doduše, netko će reći nazadnjačke, netko napredne. Enigma je Filip Zoričić. Hoće li Pula biračkim glasom nagraditi njegov navodni konzervativizam ili mu je to nalijepljena etiketa političkih neprijatelja?

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast