Propio dišperacijon svuderi oko nas, u nami, kontra nas. Pak kopan po laptopu, sažimajući za se i za unega ča ga bude volja štiti, ča san pisa cilega živlienja, za uve muoje wannabe memoare, i kad najden to ča ča to ča valja, šaljen Glasu, neka naš čovik almeno proštije ako ga bude volja. Šperan samo da ću za živlienja finiti ta "libar proti pozabljenja". I DA VAN BUDE JENO MALO LAGLJE, SVAKI BOT ĆU VRĆI JIENU SUOJU PISMU, KAKO ZA ŽUNTU, NU:

EMPIREJ

Letin zguora Istre muoje

i kantajući deprofundis šoto voče lastrovica črnopera rondinella dalla penna nera

Dario i Giuseppina;

kanat antike svita a capella,

harmonija dištonana taj-na-ni-na-ni-ne-nananajjj.

Nis temperan kako ni ta kanat pogani

Nove Pasolinijeve Prahistorije.

I letin tako in extremis valje u empirej,

i Bogi,

soridendo tra i denti,

ma va la, va la macaco, che te volessi esser Nume, verme pagano,

va la con le tue idiosincrasie.

Cum penna noi altri poveri slarghemo le alli,

ma no le vola.

Ga scopia’ lombarda e granate de versi dispersi sora l’Istria come la mana celeste.

Straveder xe tutt’intorno e patatrac e remitur:

Magnafoghi magna fogo e noi pici infetadi,

spaventadi come el pol magnar fogo

senssa esser brusado!

Vendicassi vendi truchi Turchi Saraceni ed Uscochi,

noi incantadi.

Dok naša nomenklatura nedužno blebeće o tržišnoj privredi i zabrani EU da država finacira industriju, Italija i Španjolska i Engleska i Njemačka i Nizozemska čine to i činile su i nastavit će tako. Kako inače objasniti da na jedan sat autom od 3. Maja i Uljanika u Mofalconeu škver radi bolje nego ikada, uz, dakako, državnu potporu? I sada je Mofalcone još jači jer mu dolaze raditi perfektni majstori iz Pule i Rijeke, kao i iz cijelog južnoslavenskog areala...

Industrija nam, naime, svugdje propada pošto nacional-etatokratsko-plutokratske kolonije robuju bankarskoj mafiji belosvetskoj, i Balkan je danas kao Afrika prije Lumumbe i Nkrumaha i Kenyate i Seku Turea i Sengora...Dakako, na "ciljniku" ovih kriptopatriota naročito su Željezara Sisak, 3. Maj i Uljanik - nije teško pogoditi političko-ideološke implikacije, zar ne? Kao što je Mussolini došavši u Pulu prije stotinak godina prijetio da Pola la rossa (crvena Pula) mora biti kažnjena. Kažnjena je tada, Arsenal, Scoglio Ulivi, je poša na inkanat, pak je kažnjena je sada...

Smrt Uljanika je i smrt i Pule. Jasno da jedva kontroliram vlastitu jarost! Dovraga, bombardirani Uljanik u godinu dana mi građani Pule (1947-1948) obnovili smo dobrovoljnim radom (radnici, penzići, pioniri, žensko,muško...), pa marenda, fritaja od "Trumanovih jaja" (američka jaja u prahu, dar UNRRA-e), i za tili čas sa navoza je porinut remorker Neptun, a za njim transatlantik Uljanik.

I tako, sada se šire metastaze naše ekonomije i politike. Vlast bi se morala ozbiljnije zamisliti nad dva reperska stiha: TBF - ne, ne, ne, nema nam pomoći, nema nam pomoći, nema nam pomoći... i "Zinedine Zidane" - pantagana- živina naoružana, nabrijana, ima gana, in Kroejša lajk in Gana, Bocvana end Gvajana...

Povezane vijesti

• Jurina & Franina & mraCk: TURISMO POMPIERI & PATATE & FARINA
• Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…
• Gdje započinje tuđinstvo