(Foto: Neva Žganec/Pixsell, Vedran Karuza)
Prije godinu dana politička konstelacija je bila takva da su sindikati u javnim i državnim službama mogli tražiti što su htjeli u pregovorima s poslodavcem. Točnije državom. Kao i svaki put uoči parlamentarnih izbora, Andrej Plenković je bio široke ruke, a sindikalisti su izražavali zadovoljstvo, ocjenjujući socijalni dijalog vrlo kvalitetnim. Na svako nezadovoljstvo radnika i najavu štrajka Plenković je pokazivao razumijevanje, a kada je prihvaćen državni proračun za ovu godinu, bilo je jasno da dolazi vrijeme darivanja uoči parlamentarnih izbora.
Nije to ništa neuobičajeno u parlamentarnim demokracijama jer su izborni proračuni uvijek izdašniji od ostalih. Svaka vlast spremna je našim novcem koji se slijeva u državni proračun podići svoje izglede na izborima. Tako je na parlamentarnim izborima, tako će biti na razini županija, gradova i općina pred kojima su lokalni izbori za pola godine. Nakon što je vrijeme darivanja završeno, a završeno je objavom rezultata parlamentarnih izbora koji su bili takvi da je Plenković ostao u premijerskom sedlu, okončano je i vrijeme darivanja. Istina, malo mu je ono tješnje nego što je bilo, kao što mu je tješnja većina u Saboru, ali još uvijek ga ne žulja toliko da bi u pregovorima sa sindikatima kao prije godinu dana pričao o tome kako je njegova vlada socijalno osjetljiva i da će on sve napraviti kako bi se smanjile socijalne tenzije. Pred sindikatima nije nimalo lagan posao, tim više što su sindikati državnih službi završili priču kada je riječ o plaćama u sljedećoj godini. Naime, oni su pristali na rast plaća jer su zadovoljni povišicom od pet posto. Sindikati javnih službi opisali su taj potez sindikalnih kolega iz državnih službi kao nož u leđa, ocijenivši da nije riječ o povećanju osnovice od pet posto već da je riječ o formuli koja kada se raščlani donosi radnicima realno povećanje plaća od oko tri posto.
Predsjednik Školskog sindikata "Preporod" Željko Stipić podsjetio je da je sindikalni zahtjev iznosio povećanje osnovice za 10 posto, a kompromisno rješenje koje bi značilo rukovanje s resornim ministrima i Plenkovićem je povećanje od osam posto. Ni taj zahtjev nije prihvatljiv Vladi pa je sve izglednije da se stvaraju pretpostavke za početak procesa mirenja i u konačnici štrajka. Sindikalisti su izračunali da s povećanjem osnovice od manje od tri posto neće biti nikakvog povećanja plaća budući da inflacija i dalje galopira i teško da će stati. Panike u Banskim dvorima nema. Uskoro će početi školski praznici što znači da će sindikatima javnih službi otupjeti oštrica. Tu nije kraj sindikalnim mukama. Kada se dijelilo šakom i kapom da bi se ostavio lijep utisak kod radnika koji plaću dobijaju iz državne blagajne, očito su u slavljeničkom tonu neki zaboravili pročitati do u detalje ono što su potpisali. Ali nije zaboravila Vlada. Situacija je vrlo slična onoj kada građani potpisuju kreditne ugovore, ali ne čitaju odredbe napisane sitnim slovima. Tko će s time razbijati glavu. Ako tada nisu razbijali glavu, sada bi mogli.
U Vladi objašnjavaju da su sindikati potpisali Temeljni kolektivni ugovor i da je u tom dokumentu jasno navedeno da se u slučaju nepronalaženja zajedničkog jezika oko povećanja osnovice do izglasavanja državnog proračuna, Vlada može samostalno donijeti odluku. U Vladi su očito mišljenja da im taj dokument ide na ruku, proračun za sljedeću goddinu je izglasan i ponudit će sindikatima povećanje plaće po formuli koja je već javno objavljena, a za koju sindikati tvrde da je to manje od tri posto. Tako je to shvatio ministar rada Marin Piletić, a sindikati javnih službi sada tvrde da tako ne može biti i da će oni napraviti sve kako bi krenuli sa štrajkom, ako Vlada ne popusti, početkom drugog polugodišta tekuće školske godine. Nakon ovakvog Piletićevog pojašnjenja sindikalistima se razjasnilo zašto su pregovori kasnili. Sada im je jasno da je Vlada lukavo odugovlačila kako bi se prihvatio proračun da bi se mogla pozivati na odredbe ugovora koji su sindikati potpisali. Sindikatima ostaje nada da Vlada neće uskratiti sindikatima pokretanje postupka mirenja jer da bi to bio presedan u novijoj povijesti socijalnog dijaloda. Kao da ne znaju s kim imaju posla i kao da nisu shvatili da se samo jednom u četiri godine državni novčanik širom otvara. U izbornoj godini. Ostaje im i ona - u nadi je spas.