Evo nakon tek šest mjeseci bez IDS-a u gradu Puli se dogodio Advent, govori se o tramvaju, grupa entuzijasta napraviti će projekt električnog tramvaja, a čežnja nove koalicije da se dosegne broj od 100 tisuća stanovnika je tema svih tema. I kažete sve je isto?

A šta kažete na ovo: "Za četiri godine Pula će postati pametan, zelen i transparentan grad". Naš do sada "glup, siv i netransparentan grad" postat će Grad Izobilja, grad iz pjesme kultnog pulskog benda Problemi.

Grad izobilja

Želio bih živjeti u gradu - u izobilju

Želio bih

živjeti u gradu - bezobilja

Gdje jelu i piću nema kraja

Gdje djeca rađaju se - živa i zdrava!

Želio bih

živjeti u gradu - izobilja

Želio bih živjeti u gradu - bez nasilja

Gdje jelu i piću nema kraja

Gdje djeca

rađaju se - živa i zdrava!

Ja živim u gradu,

ja živim u gradu

U tom prljavom gradu.

U tom pohlepnom gradu.

Naravno da je ova ljuta pankerska lirika s konca 70-ih lišena onih najljepših segmenata kao što su nada da će nam grad na Advent 2021. sjati kao pasja muda, ili da ćemo najkasnije za tri godine postati pametni i zeleni.

Dođi u Pulu

Mi to možda nećemo primijetiti, no ovih 45 tisuća koji dosele i dođu trbuhom za kruhom u pulski IT sektor, oni će sigurno primijetiti.

"Pula će nastojati privući mlade obitelji, studente, IT sektor i one čija su zanimanja u Istri tražena, kako bi ovdje ostali živjeti. Sve to pod sloganom Dođi u Pulu, ostani u Puli".

Evo i za to su Puležani još 70-ih napisali pjesmu "Dođi u Pulu", veliki hit koji pjeva istarska glazbena diva - Lidija Percan.

"Dođi u Pulu ljubavi moja

i ovo lito čekam te tu.

Ružmarin cvita a tebe nima,

ljubavi moja kad ćeš mi doć..."

Evo, postoji niz razloga za optimizam, čak i ružmarin cvjeta, no "njega" nema, ali sa svim pogodnostima i novim idejama ovi iz IT sektora će sigurno doći.

Ako nešto ne krene po planu tu je platforma Možemo. Da se slučajno dogodi da ova koalicija potone - a ne bi to bilo ni prvi ni zadnji put da tonu platforme - sa svim svojim potencijalima, ova bi se platforma uzdigla na optimizmu. Oni mogu, a mi moramo i možemo vjerovati da imaju kadrove podignuti cijelu Pulu na svoja junačka pleća. Upitali bi oni tada: Jel možemo Zoričiću? A on bi odgovorio: Možemo drug? pardon prijatelji, naravno da možemo!

Teško će bilo tko moći reći da mu je Irska prihvatljivija od Pule ako se poklope sve kockice u mozaiku. E sada, reći će zlobnici da postoje i mikromozaici koje je jako teško slagati, no Puli ne manjka strpljivih i vrijednih pojedinaca, dovoljno je krivo stati u red u nekom marketu, zakasniti na semaforu pa da strpljivost naših sugrađana dođe do punog izražaja. Ovih su dana ljudi u gradu nešto i razdražljiviji jer su prešli na zimsko računanje kalorija, a gastronomski izazovi su sve veći.

Casa de Kobasic

S druge strane, na županijskoj razini raste ideja revitalizacije željeznice, ogroman se trud ulaže u ovaj projekt, a Klimanov HDZ čak razmišlja promijeniti ime u Hrvatska demokratska željeznica (HDŽ).

Teško se praviti budala i ne primijetiti da su oni odmah nakon planetarnog uspjeha serije "La casa de Papel" u Svetom Petru u Šumi pokrenuli projekt "La casa de Kobasic", poznatiju kao Kuću od kobasica. A da su istarski HDZ-ejci bili prvi u spominjanju pruge potvrdio je i Đimi Stanić koji je izjavio da je "Moja kobila Suzy često jaše po pruzi" pjesma s najviše lajkova na Facebook stranici mladeži HDZ-a u Istarskoj županiji.

Kada je u pitanju željeznica, istarski SDP zalaže se za bušenje tunela, njima u stranci su "bušenja" stranačkih kolega stranačka doktrina, omiljena društvena igra, svako toliko netko nekog "buši" pa jebiga, sad jedna rupa više-manje nikome ne bi trebala smetati. Bilo bi glupo sva ta iskustva s bušenjem negdje ne materijalizirati.

IDS je već šest mjeseci u "vlakiću", još razmišljaju kako su se tu našli, tko koga navlači.

Kod njih ne znaš koga vuče lokomotiva, tko je uopće lokomotiva, a ne zna se niti tko se na koga spaja. Njihova uloga bi na željeznici trebala biti operativna, oni bi mogli tražiti kadrove koje neće biti lako pronaći. U Puli će se stanovnici baviti IT sektorom i koga će boljeti kurac za rad na željeznici?

Jedan dio radnika za prugu bi se mogao pronaći u NK Istri 1961. Golman Lučić bi svakako mogao biti glavni skretničar, pokazao je raskošan talent, malo toga je on zaustavio, a takvi kadrovi su dragocjeni. Kako je biti golman zna Anton Nino Kliman, on je branio za Istru.

Obranu Istre 1961 bi se moglo iskoristiti za biljetarnicu, mogli bi propuštati u vlak one koji imaju ulaznice, tu bi sigurno bilo frekventno i svi bi brzo i bez problema prošli pored njih. Čak bi se mogla očarati i Europska unija. Kao partnera uzmemo Silvu iz Portugala, a Einara, Pereru i Navara iz Španjolske, ili Baskije ako vam je tako draže, zaposlimo kao najavljivače voznog reda, da se zna tko i kada će doći u Istru, dobro se provesti, najesti i uzeti bodove doma.

Nekadašnji Jakovčićev "smokvin list", kako ga je nazivao Bruno Langer, popularni Damir Kajin, bi isto bušio. Kajin tvrdi da će bez proboja još jedne rupe u Učki naša pruga biti turistička, bolje reći prigodnjačka.

Kao što sam najavio u prvoj kolumni, bavit ćemo se idejama i prijedlozima koji mogu pomoći široj društvenoj zajednici, željeznici, usamljenom ružmarinu i Lidiji Percan.

Što se revitalizacije željeznice tiče uvjeren sam da bi se prije ulaska u bilo koji vlak ljudi trebali testirati "pisiar testom" (pršut, sir, rakija) pa neka "vlak bez voznog reda" krene. No šalu na stranu, cijeli projekt vezan za željeznicu u Istri je za pohvalu, ali je problem što se svi politički faktori žele proglasiti idejnim tvorcima.

No samo ću se malo opet vratiti u Pulu i registrirati ono što svi vide, u Puli u Paku grada Graza vlak prometuje bez da je skromna gradska vlast sebi pripisala bilo kakve zasluge. Možda su išli u Istanbul "baciti oko" na Orient Express?

Možda tajna odlaska gradske delegacije u Istanbul leži u jednom od vagona vlaka koji je prometovao od Pariza do Istanbula. E ako budu išli za Pariz dobrovoljno se javljam, volio bih pogledati PSG sa Messijem.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast