Pratitelji zbivanja na Pantovčaku, od vremena kada su to bili Predsjednički dvori dr. Franje Tuđmana, pa do doba Stjepana Mesića koji nije htio "biti fikus" (iako je to postao i odradio dva mandata), "kuhane noge" Ive Josipovića, "narodne princeze" Kolinde Grabar-Kitarović i buntovnog Zorana Milanovića, oduvijek su gledali i na postignute rezultate izabranih državnih poglavara.

Da se ne vraćamo previše u prošlost, možemo pogledati što je donijela prva polovica mandata Zorana Milanovića, koji očito nije fikus, ali je zato kaktus koji pokušava biti neugodan za sve one koji se s njime na slažu.

Milanoviću se u plus svakako ubraja što po posljednjim istraživanjima javnog mnijenja o njemu pozitivan dojam ima najveći broj građana - ali njegove poteze odobrava manje od polovice biračkog tijela.

Pozitivnom se može smatrati i činjenica da je u posljednje vrijeme - za razliku od početka mandata - Milanović stalno na terenu, vjerojatno i u kampanji za naredne predsjedničke izbore. To je legitimno, a i lokalnim vatrogasnim društvima, malim gradovima i općinama pučka je svečanost kad ih posjeti predsjednik, a da ne "podigne šator" u svakoj županiji kako je to činila njegova prethodnica "preseljenjem" Ureda predsjednika po županijama.

Ali, buka i bijes koju javnost svakodnevno čuje iz komunikacije predsjednik - premijer - ministri postaje sve nepodnošljivija. Milanović i Plenković nisu u "tvrdoj kohabitaciji" - jer da jesu, onda bi u nečemu i surađivali ili se barem sastali - nego su u uličnoj tučnjavi pred mikrofonima TV ekipa. Tu su, kao sparing-partneri, i ministri Gordan Grlić Radman, Mario Banožić i većina Vlade. Osim ministra Olega Butkovića kojeg je Milanović "pohvalio" te Gordana Jandrokovića s kojim ne ratuje zbog obiteljskih veza. To mu je naredila majka.

Dakle, predsjednik galami, upozorava i optužuje. Primjer izbornog zakona u BiH, gdje su Hrvati očito zakinuta strana, pokazuje da ne može ništa učiniti. Priča o Švedskoj i Finskoj kojima će stopirati ulazak u NATO savez pokazala se kao "prazna puška" - a to nije učinio ni moćni turski sultan Tayik Rejep Erdogan.

Prije višemjesečne sage o hrvatskim biračima u BiH - možda će oni glasati za njega na idućim izborima - imali smo dramu o Klubu Dragana Kovačevića u Zagrebu (gdje je ručao i sam Milanović), o povratku brigadira Barčula koji nije vraćen na posao, čule su se teške riječi o ministru Mariju Banožiću, da se o primjedbama na račun DORH-a i ne govori. Da li je predsjednik uspio nešto promijeniti? Nije, većina građana okrene TV kanal kad vidi Milanovića i njegov obračun s njima, ma koji oni bili.

Promatrači zbivanja na Pantovčaku, doista, imaju posla bilježeći predsjednikove istupe. Ipak, mora mu se priznati kako je tu instituciju od fikusa pretvorio u kaktus. Samo što za uzgoj kaktusa treba više vještine i pažljivog vrtlarenja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast