Za statistiku se kaže da je poput bikinija - otkriva puno toga, ali skriva ono najvažnije. Međutim, kada su u pitanju pojedini statistički podaci Europskog statističkog ureda koje je u razgovoru za naš list podcrtao međimurski župan Matija Posavec, moglo bi se kazati da oni ne samo da ne skrivaju ništa, već naprotiv, do kraja ogoljuju aktualnu hrvatsku realnost koju vladajuće garniture uporno pokušavaju skriti raznim ružičastim "krpicama".

Poražavajuće zvuče analize tih europskih ekonomista po kojima je najveći dio Hrvatske po stupnju svoje razvijenosti daleko ispod europskog prosjeka, te da se tom prosjeku, izuzev Grada Zagreba, nije primakla nijedna druga hrvatska županija. Čak šesnaest od ukupno dvadeset županija nalaze se među onima koje su danas u deset posto najnerazvijenijih europskih regija, a pet od njih po stupnju razvijenosti nalaze se među onih pet posto sa samog europskog začelja.

Nama s ovih prostora vrlo mala utjeha može biti to što je prema tim pokazateljima Istarska županija najrazvijenija hrvatska regija, a to što je najbolja među lošima nimalo ne ublažava gorku činjenicu da je i Istra još uvijek poprilično udaljena, odnosno čak 28 posto ispod tog prosjeka razvoja svih europskih regija. Premda je najveći dio nas uglavnom spreman ignorirati kritiku i neugodne činjenice te nastaviti gajiti iluziju o vlastitoj važnosti ili veličini, ovi podaci vrlo jasno govore o tome da smo se, gubeći vrijeme na beskrajne rasprave o tome kakva je bila čija uloga i tko je izišao kao pobjednik iz Drugog svjetskog rata, 73 godine nakon svršetka tog rata po stupnju razvoja našli duboko zaglavljeni u blatu, na periferiji Europe.

Dugogodišnje promašene politike i ekonomske strategije zbog kojih su već nestale mnoge tradicionalne grane gospodarstva, a ovih dana svoje zadnje dane očito proživljava i hrvatska brodogradnja, dovele su to toga da je najpoželjniji poslodavac u zemlji postao javni sektor u kojem danas, zvuči zastrašujuće, radi gotovo polovica zaposlenih Hrvata. Priča koju je iznio jedan vinkovački poduzetnik na konferenciji koja je održana prošloga tjedna u Medulinu kaže da se u Slavoniji radna mjesta već neko otvaraju gotovo isključivo u javnom sektoru. Aparat je to koji je sve teže financijski hraniti, ali i koji svakim danom gospodarstvu generira nove administrativne obaveze, nove zahtjeve i nove prepreke zbog kojih onda forma postaje važnija od sadržaja.

Ukazao je na to i prije nekoliko dana čelni čovjek hrvatskog gospodarskog giganta Adrisa mr. Ante Vlahović koji je u svečanoj prilici osjetio potrebu naglasiti da ih u realizaciji projekta gradnje luksuznog hotela Grand Park Rovinj nisu uspjele obeshrabriti "ni nepovoljne socio-ekonomske prilike, ni antipoduzetnički mentalitet, ni birokratsko-administrativna zanovijetanja". Ako su u jednoj od rijetkih preostalih perjanica domaćeg gospodarstva te stvari u mislima uz slavljenički šampanjac, lako je zamisliti s kakvim se stresom prilikom provlačenja kroz taj administrativni labirint i traženja izlaska iz njega suočavaju tek oni koji su u financijskom, egzistencijalnom i svakom drugom smislu daleko inferiorniji i ranjiviji od Maistre i Adrisa.

Stoga bi se nad riječima Ante Vlahovića ozbiljno trebali zamisliti oni koji su u zemlji zaduženi za kreiranje politika i donošenje pravila. Ako iz njih, kao i obično, ne uspiju shvatiti ništa, još ćemo jako puno vremena provesti prikovani na začelju europskog razvoja.