Krivulja koja prati epidemiološke brojeve doživjela je značajan pad zadnjih desetak dana. Najljepši podatak svakako je onaj da je posljednji zabilježeni crni rekord novooboljelih u Hrvatskoj bio 9. prosinca. Čak 4.500 zaraženih bio je skok od 1.907 novih slučajeva Covida u odnosu na prethodni dan! Jučer je RH sa 763 nova slučaja Covida u 24 sata došla gotovo na istu razinu na kojoj je bila 15. listopada prošle godine.

Poanta je u tome da je u listopadu prošle godine, s gotovo identičnom situacijom u zemlji, život ipak malo lakše tekao. Tada su radili kafići i diskoteke, iako samo do 24 sata. Ljudi su bili u pokretu, ali su se uglavnom pridržavali mjera zaštite. Onda je Vlada 28. studenog odlučila zatvoriti ugostiteljske objekte, sportske klubove, teretane i udruge, i još jednom „poduzeti sve mjere da se rast broja zaraženih zaustavi“. I djeca su sklonjena iz škola u svoje domove pod teretom etikete da su „superširitelji zaraze“. Evo, sad se već približavamo i godišnjici epidemije Covida u Hrvatskoj, a još uvijek se kao tema nad temama u raspravama o koroni pojavljuje - logika. 

Napeti i tjeskobni

Tražimo svi zajedno, svatko na svoj način, svatko iz svojih izvora, jednu logiku koja će nas barem malo utješiti. Iz razumijevanja određenih činjenica proizlazi barem djelomično olakšanje. Jer smo svi, uglavnom, napeti i tjeskobni. Tko preživi, pričat će. I to ne mislim na morbidan način. Pokoj duši svim preminulima od Covida u cijelom svijetu. Cijelu ovu u najmanju ruku neuobičajenu situaciju u kojoj živimo treba preživjeti svatko za sebe kao čovjek u svojoj nutrini, svaka obitelj, svako prijateljstvo, ali i svako radno mjesto, svaki obrt, poduzeće ili institucija. Nema tko nije na ovaj ili onaj način zahvaćen ovom pandemijom. A da bismo se svi zajedno, normalni, živi i zdravi, iz nje izvukli, netko je trebao preuzeti upravljanje nad ovom izvanrednom situacijom. Logično bi bilo da je to struka, stručnjaci s raznih područja ujedinjeni u nekakvo krizno povjerenstvo, recimo, koje će znati kako zaustaviti pošast do dolaska spasonosnog cjepiva. Da bi cijela ta borba protiv nevidljivog, a smrtonosnog neprijatelja uspjela, ljudi takvim stručnjacima koji ih vode moraju vjerovati. Međutim, od samog početka uvođenja mjera postojale su nelogičnosti zbog kojih je to povjerenje splašnjavalo. Ljudi se i dalje druže, i dalje zajedno slave i tuguju, i dalje putuju, i dalje rade, i dalje čekaju u redovima ne samo da nešto kupe, nego i da uzmu bris u jednoj od javnozdravstvenih stanica. A brojke vrludaju i ne daju logici da ih shvati.

„Nema logike. Ništa tu nema logike. U centru grada, na tržnicama, u blizini kafića, uz more, svugdje se mogu vidjeti grupice ljudi, a brojke padaju. Zašto nam ne daju da radimo, a nikad nismo imali niti jednu zarazu, nije mi jasno. Ovo vodi u samu propast“, razmišljanja su većine onih kojima trenutne mjere ne daju da rade. I lako ih je razumjeti i suosjećati s njima. 

Glasno lobiranje

Nema logike niti neprestano slušati da je Covid-19 nešto sasvim novo stručnjacima cijelog svijeta, a biti krutih stavova u pristupu bolesti. Svi su previše tromi u primjeni neke od metoda uspješnog liječenja za koju su se tamo neki stručnjaci polomili da bi je otkrili i pacijentima koji pate donijeli spas. Ako je bolest nova, ubija dio ljudi i trajno narušava zdravlje drugom dijelu oboljelih, onda bi valjda svima trebalo biti u interesu da u startu srežu buduće troškove zdravstva i krenu odmah s novim metodama liječenja.

Za zatvorene objekte će se uvijek naći netko tko će se zauzeti da se izuzmu iz mjera zabrane, pozivajući nadležne na zdravu logiku da ljudi moraju zaraditi za život. Nažalost, za potencijalne nove metode liječenja nitko neće tako glasno lobirati.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961