Istodobno dok se Hrvatska bori za dolazak svakog stranog ulagača koji je u ovdašnje gospodarstvo spreman ubrizgati svoj kapital, jedan dio visoke izvršne vlasti, upravo suprotno općim i javnim interesima, kao da čini sve što je u njegovoj moći da takve odvrati od investiranja u ovu državu.

Kako objasniti suludu i zdravoj pameti neprihvatljivu logiku ponašanja koja investitora poput BAT-a tjera iz Hrvatske, nego da se radi ili o elementarnom neshvaćanju važnosti stranih ulaganja ili o nonšalanciji ili o povrijeđenom egu i inatu nadležnog ministra ili o nečem mnogo gorem. Iako iz Vlade uporno tvrde da se s BAT-om, koji je jedan od najvećih punitelja državnog proračuna, radi na pronalasku rješenja za njegov ostanak, svatko imalo upućen u ovaj problem zna da je to što se emitira u eter neuvjerljivo. Situacija se, naprosto, ne rješava. Jedino opravdanje za takvo ponašanje može se pronaći u činjenici da, na primjer, nadležni ministar zadužen za postizanje dogovora s BAT-om, što je premijer Plenković inače postavio kao krajnji imperativ i što je jasno komunicirao kao top prioritet, zna nešto o čemu nitko drugi ništa ne zna. Recimo, da u rukavu ima asa kojim će naglavačke preokrenuti pregovore i odnose, u što je teško vjerovati.

U protivnom, za odugovlačenje dogovora nema opravdanja, a nije isključeno ni da će se postupno otvarati određene sumnje u (ne)pristranost onih koji kreiraju trošarinsku politiku vezanu za poslovanje s duhanskom industrijom. Nadležni ministar igra opasnu igru kojom kao da BAT želi stjerati u kut, otegnuti pregovore što duže, sve do kraja roka koji ta multinacionalka ima za odluku o ostanku ili odlasku iz Hrvatske. Tako će im se skratiti manevarski prostor i BAT će, u cajtnotu, morati pristati na nepovoljne uvjete. Ili će naprosto dignuti sidro, no prije će, nema nikakve sumnje, poručiti svim potencijalnim ulagačima kako je Hrvatska država s nepovoljnom poduzetničkom klimom. Bude li doista tako, postavit će se tri logična pitanja.

Prvo je gotovo bezazleno – je li to što je radio nadležni ministar bilo legitimno? Drugo je već značajnije – ima li netko koristi od ovakvog raspleta? Treće je opasno – može li se govoriti o tome da je ministar nadležan za pregovore sabotirao samog Plenkovića?

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast