Nije pomoglo ni što je drug iz koalicije Radimir Čačić u više navrata slao alarmantna upozorenja da je stanje u njegovoj županiji kritično i da će sam proglasiti strože mjere

Zar je trebala proći Kolona sjećanja i da ministar zdravstva dr. Vili Beroš bude pozitivan na Covid-19 pa da se napokon počne govoriti o novim mjerama za borbu protiv virusa? Najgore u svemu je da dr. Ivan Đikić nije mnogo promašio u crnim prognozama mrtvih u ovom mjesecu, na alarmantnoj smo brojci od 1.500.

”Hrvatsko-švedski” model koji smo primijenili u drugom poluvremenu nije dao rezultata. Uostalom, ovaj drugi val puno je žešći od prvog kada smo u tren oka zaključali cijelu zemlju, a premijer je šakom i kapom, bez mnogo kriterija, dijelio pomoć posrnulim firmama. Tada je policija kažnjavala svakog tko bi bez dozvole krenuo iz Pule do Fažane ili iz Zagreba do Dugog sela, a sada je trebalo proći nekoliko mjeseci da se uopće odlučimo za čvršće mjere.

Zašto? Očito je krivo procijenjeno da će se virus ispucati i stanje stabilizirati. To se nije dogodilo ni u Hrvatskoj, ni u okolnim državama. Velikim dijelom upropastili smo i finiš turističke sezone, jer se u kolovozu nije reagiralo kada je bilo vidljivo da se virus sve više širi.

Virus se proširio, izgubili smo milijune, a onda u rujnu i listopadu nastavili kao da se ništa ne događa. Svadbe, partijanja, navijački tulumi samo su dio hrvatske stvarnosti. Kod nas se liberalnim pristupom željelo pobijediti virus. Kada su epidemiolozi upozoravali da je krajnje vrijeme da se uozbiljimo, to se opet nije dogodilo. Famozni nacionalni Stožer civilne zaštite sve se više pretvarao u političko tijelo ili produženu ruku vladajućih. Uzalud su bili apeli liječnika s prve linije fronta, uzalud i alarmantni podaci iz susjedstva, mi smo promovirali mjere koje to i nisu bile.

Dovoljno je bilo prošetati hrvatskim gradovima u subotu navečer da se vide slike brojnih mladih ljudi po kafićima, bez maski, naravno. Mladenci su na svadbe švercali daleko više ljudi nego što je propisano, noćni su klubovi nastavljali zabavu u ilegalnim okolnostima poslije ponoći, navijači su spontano izlazili na ulice. Popis je dugačak, a posve je jasno da se mjere, ovakve kakve su bile, nisu poštivale. I virus se širio pa je brojka novozaraženih dnevno prešla i 3.000.

Premijer nas je u više navrata uvjeravao da je sve pod kontrolom, da se dobro držimo, a upozorenja liječnika koji su tražili mnogo drastičniji pristup jednostavno su ignorirana. I dok je slovenski premijer Janez Janša rekao da su najvažniji životi i zdravlje ljudi i zatvorio zemlju, što su učinili i Sebastian Kurz u Austriji, Giuseppe Conte u Italiji (koji je jučer poručio da će Božić u Italiji biti bez slavlja i posjeta rodbini), Viktor Orban u Mađarskoj, mi smo čekali i čekali. Presice Stožera više nisu bile blistavi PR na kojem je u prvom poluvremenu građena i strategija HDZ-ove pobjede na izborima, već su se na njima počeli iznositi sve gori i gori brojevi, ali i uvjeravalo se da mjere daju rezultate. No nikome nije jasno koje su konkretne mjere do sada bile na snazi, a još manje tko ih je kontrolirao. Ako je suditi po slikama koje su se vidjele u Zagrebu svakog vikenda, doslovno nitko.

Nije pomoglo ni što je drug iz koalicije Radimir Čačić u više navrata slao alarmantna upozorenja da je stanje u njegovoj županiji kritično i da će sam proglasiti strože mjere. Vladajući su se tješili time da je loše i drugdje i uvjeravali građane da lockdown ne daje rezultate. A zapravo se hrvatska vlast silno bojala i još se uvijek boji tog nesretnog zaključavanja koje bi pokrenulo nezadovoljstvo građana, ali i onih kojima bi stali biznisi. Bez obzira što bi tako sačuvali mnoge živote.

Iskreno, nikome u svijetu danas nije lako. Pratimo agoniju u Americi, gdje neodgovorni Donald Trump, koji se noktima drži da ostane u Bijeloj kući, zanemaruje opasnost od epidemije koja je već uzela 250.000 života Amerikanaca. I jedna krajnje odgovorna političarka Angela Merkel je zabrinuta što će biti sutra, dok zemlju sve više tresu prosvjedi protiv drastičnih mjera. Britanski premijer Boris Johnson prijeti da će Britancima uzeti Božić, jer mjere neće dozvoliti ni obiteljska druženja.

Hrvatska sada priprema novi set mjera, ali ne od danas, već od drugog tjedna da se valjda ne kaže da se čekao Vukovar. Naravno da se čekao i naravno da bi bilo bolje da su se nove mjere donijele danas. Nastavi li Stožer ovakvim putem izgubit će i ono malo kredibiliteta što je ostalo, jer ga sada većina građana doživljava baš kao političko tijelo u kojem stručnjaci nemaju prostora progurati svoje stavove.

A onda se zarazio i ministar. Nije ni čudo, jurio je iz bolnice u bolnicu, obilazio kritična mjesta i došao u kontakt s virusom. Nadajmo se da će se brzo oporaviti i nastaviti posao, jer pravi posao ga tek čeka. Zagrebački je, pak, gradonačelnik Milan Bandić ponovo je otišao korak dalje. Od ponedjeljka u Zagrebu kreće masovno brzo testiranje pri čemu se nalaz dobiva za 15 minuta. Bandić je već sada osigurao 50.000 testova i najavio kupnju novih ako bude potrebno. Prvo će se testirati stariji ljudi i kronični bolesnici, svi u domovima za starije, zatim zdravstveni radnici…

Život i zdravlje ljudi zaista je u ovom trenutku važnije od bilo čega, pa i od ekonomije. Život ne može stati, ali noćni klubovi ne moraju raditi ako se svi slažu da se virus širi baš s tih mjesta. Ne moraju se organizirati ni svadbe, sve to može pričekati. Kafići mogu uz pomoć države ili već koga postaviti grijalice na terase, a navijači zaista ne trebaju u povorkama hodati hrvatskim gradovima. Nije vrijeme da politika određuje što joj paše, a što ne. Vrijeme je za odgovornost, neke odluke moraju biti prepuštene stručnjacima koji iz prve ruke vide kakva je ugroza od nezaustavljivog virusa.

U protivnom, budemo li i dalje balansirali na nekim polumjerama, teško da ćemo izbjeći kolaps. I dočekati cjepivo, koje sigurno do proljeća neće pokazati učinkovitost. A do tada valja preživjeti.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast