Ilustracija
To da Zoran Milanović nema neke manire i da ima oštar jezik i fajterski nastup nije ništa novo. Ponekad je u pravu, ponekad u krivu. Ali, Zoran Milanović je predsjednik države izabran voljom naroda, a ujedno je i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Hrvatske.
Kada Mario Banožić za predsjednika kaže da je ”psihijatarski slučaj”, onda to postane problem kojeg treba hitno razriješiti. Ministar obrane ne samo da ne smije predsjedniku države tako nešto reći, ne smije nikome reći.
Sukob dva brda
Šutiranje medicinskim dijagnozama ne samo da je krajnje neodgovorno, već pokazuje elementarno neznanje za ponašanje jednog političara. Banožić je ”prešao Rubikon”, procjenjujući da može duel sa šefom države spustiti na kavanski nivo.
I sada dileme više nema. Mario Banožić mora otići s te dužnosti. Ne može ga više nitko spasiti, jer je ušao u sukob ne samo s vrhovnim zapovjednikom vojske, već i s prvim čovjekom Oružanih snaga, načelnikom Glavnog stožera admiralom Robertom Hranjom. Preveliki je to zalogaj za jednog ministra, posebno osjetljivog područja kao što su oružane snage.
Posve je jasno da se Banožić ne bi usudio tako ponašati da iza sebe nema političku podršku. Sukob dva brda, Banskih dvora i Pantovčaka nikako da se smiri, a glavni su protagonisti Milanović i Plenković. Svi ostali su statisti, time da si je ministar obrane uzeo malo veću ulogu u tom duelu velikih i moćnih. I u toj je ulozi izgorio, a na kraju, isprovociran, ispucao municiju što je dovelo do toga da predsjednika prikazuje bolesnim čovjekom, koji je, eto, slučajno i vrhovni zapovjednik oružanih snaga.
Pobjednici i gubitnici
Opasna je to bila politička igra u kojoj je netko morao izgubiti. Prvi je gubitnik bio, ni kriv, ni dužan, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne brigadir Elvis Burčul, a onda je na red trebao doći i sam admiral Hranj. Time bi ”pobjednik” postao ministar, koji bi valjda po tom scenariju ”pokazao zube” omraženom Milanoviću. Vrhovni zapovjednik bio bi posramljen, a morao bi se pomiriti i s tim da mu jedan ministar dobacuje da je psihijatarski slučaj.
Ne može to tako ići, pa ni u Hrvatskoj, gdje u ovom času imamo samo jednu relevantnu stranku, onu kojoj pripada Banožić. Ipak je ministar uskočio u prevelike cipele, iz kojih se može tući po lelujavoj oporbi, ali ne i po predsjedniku države.
Mario Banožić će morati zato otići, svidjelo se to HDZ-u ili ne.