- Koga da se bojimo? Ove ekipe? Pa njih bi trebalo biti sram!

Riječi su to kojima je Andrej Plenković odgovorio na pitanje novinara o tome strahuje li od oporbe, nakon jučerašnje zavrzlame u Saboru, gdje je na dnevnom redu bilo glasanje o ukidanju obaveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori, koju je predložio Most. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je točku maknuo s dnevnog reda zbog toga što je, kako kaže, to bila njegova odluka. Nadodao je kako će se o tome glasovati kada se steknu potrebni uvjeti. Takvi uvjeti inače uključuju prisutnost saborske većine, što jučer i nije bio slučaj, no očito je Jandroković mislio na neke druge uvjete. Recimo, uvjete koji su potrebni da ova točka, predložena od opozicije, ne bude izglasana. Kako jučer u Saboru nije bilo HDZ-ovog sabornika Miroslava Tuđmana, koji boluje od COVID-a, točka bi zaista bila izglasana, a opozicija nadjačala većinu, stoga je napokon jasno o kakvim se to uvjetima radi. Umjesto da oporbi dopusti jedno blijedo poentiranje, Jandroković je prljavim trikom odlučio zauzeti se za parazitsku komoru koja uvelike služi za uhljebljivanje onih stranačkih podobnih.

Ovim su se postupkom samo iskristalizirale dvije od ranije poznate stvari. Prva je uvid u to što se može dogoditi kad stranka vlada krhkom većinom od 76 zastupnika - odsustvom tek jednog vladajućeg zastupnika ili "zakulisnom" igrom jednog od njih dolazi do gubitka većinske vlasti. Druga je potvrda stava HDZ-a u ovakvim situacijama, a koja se najviše očituje u riječima sve bezobraznijeg Andreja Plenkovića. Takav je gard protiv cjelokupne opozicije i omogućio njeno ujedinjenje. Pomalo je čudno vidjeti toliko šaroliki, a toliko složni politički spektar u kojem Katarina Peović i Miroslav Škoro istom ljutnjom izlaze iz Sabora.

Citirane riječi Andreja Plenkovića na početku teksta zasigurno bi zvučale čudno prije samo godinu dana, kada je Plenković još bio smatran umjerenim političarom i, prije svega, proračunatim diplomatom koji veoma dobro pazi na svoje riječi. Sada njegovi verbalni napadi poprimaju sve oštriji i osobniji ton. Dječja prepucavanja s Milanovićem, prijeteći prst novinarima uz naputke kako da rade svoj posao, ismijavanje istih tako što im poručuje da slobodno pitaju svoje "pitalice", jučerašnja osobna razina kojom je opoziciji poručio: "nikad im to neću zaboraviti". Izgleda kako je odlučio da je vrijeme za otrovniji jezik, za žešći ton. Samo jako, samo u glavu. Plenkovićeva retorika neodoljivo podsjeća na autokratskog susjeda Vučića. Valjda vjeruje kako se i ovaj narod može začarati otrovnim riječima, kako se i ovdje može kupiti čitavi medijski prostor i šutnja. Sretno mu bilo.