Ima jedna poštapalica: neki veliju da je, neki veliju da nije... Tako je i s ovogodišnjom turističkom sezonom. Neki veliju da je odlična, neki veliju da je slaba. Zasad, brojke su na strani onih koji kažu da će se nastaviti trend i da će godina opet biti rekordna. Kako je jučer kazala ministrica Nikolina Brnjac, zabilježeno je 11 milijuna dolazaka i 55 milijuna noćenja, i to je čak 11 posto dolazaka više u odnosu na prošlu godinu. Stoga su svi zadovoljni.

S druge strane, sve ovisi i o strukturi gostiju. Oni kojima nije problem platiti luksuz, bilo da dolaze velikim jahtama kao nautičari pa troše po restoranima i za druge usluge, naravno čine najdraže goste. Hrvatska im ima što ponuditi i u tom luxury segmentu turizma sve je više sadržaja, od vrhunskih restorana do vrhunskih partyja i vrhunskog hotelskog smještaja. Ali takvih turista, naravno, nije puno.

Mnogo je više naših tradicionalnih gostiju koji traže klasične tri zvjezdice, s naših tradicionalnih emitivnih tržišta, kako se to voli reći, iz Njemačke, Austrije, Češke, Poljske itd. No, te su zemlje u krizi, samo je možda pitanje gdje i koliko troše. Ove godine, kao da je ta masa turista manje vidljiva. Po broju automobila i plaćene cestarine krize sigurno nema. Radi se očito o tome da su to gosti koji ljetuju vrlo skromno, skromnije nego prošlih godina. Vjerojatno su štedljiviji i više kuhaju sami u svom smještaju. Večernje izlaske možda i preskoče. Racionalno troše. To je u prvom redu pitanje cijena u Hrvatskoj.

A one su ove godine strahovito porasle. Ne samo cijene smještaja, nego i hrane i u restoranima. Kao što su se početkom ove godine trgovci bili zaigrali i zloupotrijebili krizu i ulazak u eurozonu da podivljaju s cijenama u dućanima, pa su onda stali kad im je Vlada došla za vrat, tako sada ugostitelji pretjeruju. Ne može ručak u kampu na našoj obali biti skuplji nego u Parizu. A često jest. Predjelo skuplje od 20 eura u prosječnoj konobi, biftek koji košta 40 eura - pa tako se jede u Parizu, a ne u Iki ili Šilu. Pizza u Napulju je 5 eura, na to se naši ugostitelji smiju. Njihova je cijena bar 10 eura, negdje i 20. Običan gazirani sok četiri eura. Burger 15 eura. Da ne govorimo o famoznoj kuglici sladoleda.

I ovdje nije riječ o vrhunskim objektima. Oni imaju pravo pumpati cijene jer nude kvalitetu i imaju gosta koji to može platiti. Ovdje govorimo o masi običnih konoba, onih gdje turist stane da nešto prezalogaji prije nego opet popodne ode na kupanje. Taj će ga ručak za obitelj stajati najmanje sto eura. Nažalost, prosječan gost iz Njemačke ili Poljske to ne može, ili u konačnici ni ne želi platiti. Kao što to ne može platiti ni hrvatski gost.

I gle čuda - za to nije kriva Vlada. U Vladi si uopće ne moraju preuzimati odgovornost za taj problem. Oni su dali uvjete, Schengen, euro, subvencionirane energente, limitiranu cijenu benzina i ranije izravne mjere poduzetnicima u pandemiji. Ovo je pitanje čistog tržišta, a naposlijetku ceh će platiti oni koji su sami nabrijali cijene i onda ostali - prazni. To su u Vladi napokon i sami uočili, pa je ministrica Brnjac jasno poručila iz Opatije prije dan-dva da će gosti kazniti sve koji su prekomjerno digli cijene smještaja i ugostiteljske usluge ove turističke sezone. »Ako se podigla kvaliteta i mogu se opravdati cijene, nemam ništa protiv, to je u redu. Ali ako se ništa nije promijenilo, mislim da će gosti to znati prepoznati i da to neće zaboraviti«, poručila je Brnjac iz Opatije.

I to je istina. Kao što je prenapuhan balon cijena nekretnina, kao što je prenapuhan balon visine kamata koje rastu mada banke imaju najviše profite ikad, tako će i prenapuhane cijene rezultirati na kraju - manjkovima u džepovima onih koji pretjeruju. Kao što politika zna potcjenjivati birače, čini se da je dosta onih u turizmu koji žele potcjenjivati - turiste.

Ali to ne znači da je sezona lošija od prethodnih, dapače, turisti su tu. Samo nisu bedasti.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast