PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
ORDINACIJA DR. FRICA: Pun nam je Kaštijun svega...
Navodno je gradski odbor IDS-a Pula poslao predsjednika Daniela Dekovića da baci đir i da vidi što se događa po frakcijama. Mediji su prenijeli informaciju da je Deković trčao 120 kilometara i pobijedio. Dok su mu stranačke kolege čestitale, on se osvrtao oko sebe i pitao okupljene: koji je Cvek, koji je na cilju, ima li 'ko od Miletićevih? Tek kad je dobio medalju malo se smirio, no teški su to osjećaji, uvale te u trku, nazovu je Istria 100 by UTMB pa ti trči
Nenad Marjanović
"Ovaj posjet smatram vrlo važnim iz više razloga. Jedino na ovakav način, zajedničkim nastupom, možemo se direktno upoznati s novinama rada Županijskog centra te steći dojam o aktualnim potrebama i možebitnim problemima koje potom možemo zajedničkim angažmanom prevenirati" naglasio je Zoričić. Ovo je velika misao koja je izgovorena prilikom zajedničkog obilaska Kaštijuna gradonačelnika i načelnika Puljštine.
Zoričić je u izjavi nekoliko puta spomenuo "možemo". Birači ove platforme zadovoljno trajanju ruke, zadovoljni što ih sve moćniji gradonačelnik ne može izbjeći. Koliko se puno radi na smeću morali su se osobno uvjeriti svaki gradonačelnik i svaki načelnik na licu mjesta. Pretpostavljam da ih je "ravnatelj pulskog demokratskog čuda" osobno educirao gdje se koje smeće meće i gdje da se škovace bace.
Pokušavam si tu šetnju kroz smeće vizualizirati, idu oni za šefom, a on odvaja otpad. Baci s jedne gomile na drugu i kaže: pun mi je Kaštijun svega. No šalu na stranu, Kaštijun više ne smrdi, nova vlast sanirala je sve smradove u niti godinu dana. Možda smrdi, no više se nitko ne javlja, a to je jednako kao da ne smrdi. Bravo majstori... Pulski SDP se dugo nije oglasio, čak je i fažanski dio u laganoj hibernaciji, čekaju valjda da se svih sedam aktivnih članova stranke jave i da se napokon skupe i odluče šta će dalje. Vjerojatno mali od kužine zbraja proračunski novac koji je izboksao. Pula je dobila novu marinu, a njih nije nitko pozvao, možda su ih pozvali, ali u stranci nema nikoga da otvori sandučić.
Dok se SDP pokušava okupiti, u sedam IDS-ovih pulskih frakcija je kriza. Navodno je gradski odbor IDS-a Pula poslao predsjednika Daniela Dekovića da baci đir i da vidi što se događa po frakcijama. Mediji su prenijeli informaciju da je Deković trčao 120 kilometara i pobijedio. Dok su mu stranačke kolege čestitale, on se osvrtao oko sebe i pitao okupljene: koji je Cvek, koji je na cilju, ima li 'ko od Miletićevih? Tek kad je dobio medalju malo se smirio, no teški su to osjećaji, uvale te u trku, nazovu je Istria 100 by UTMB pa ti trči. Platforma Možemo! još uvijek proučava koalicijski sporazum s Zoričićem, pokušavaju naći začkoljicu, neki izvori tvrde da su pomalo ljuti na Noela Mirkovića što ne šeta, nego se vozi biciklom po Lungomareu. To je šetnica ne biciklističke staza.
Elem, želim vjerovati da se većina vas sjeća grafita Lungomare za tovare. Tko to ne pamti taj nije ljubitelj šumice niti šetališta koje svi navodno toliko volimo. Tako mi nedostaje grafit, baš bi mi dobro došao kada bih se na rubu nesvjestice penjao prema Verudi. Taj finalni špruc, taj uspon od grafita do vrha bio bi kulminacija šetanja, oznojio bi se ko pas, a u prsima me stezalo, nisam bio siguran dali od ljubavi prema šumici ili zato što nemam kondiciju.
Došlo je vrijeme da se malo osvrnem na pulsku političku scenu, na stranke i pojedince koje brinu o sudbini grada i koji danonoćno bdiju nad našim parkovima, spomenicima, igralištima, koji bdiju nad našim kućnim ljubimcima i ponekad o sportskim klubovima i djeci.
Članovi i predsjedništvo HDZ-a u Puli se navodno međusobno ne poznaju, tako da je nemoguće napisati nešto o njima, a da to bude pouzdano. Sretnu se oni pred izbore, nije da ne, no tijekom četiri godine rijetko se sastaju, tu i tamo na nekoj svadbi ili momačkoj večeri. No, i bez sastanaka jasno je da svi oni žele biti moćni kao ministar Ivan Paladina. Na jednoj televizijskoj emisiji spiker je pune dvije i pol minute čitao Paladinunu imovinsku karticu. Dvije i pol minute eura, kuna, stanova, vikendica, šumaraka, njiva, parcela, automobila, motora, brodova, čamaca… Taj Paladina po onome što ima mora da je neki palamudin jer majstor ima više nego moja uža i šira rodbina zajedno.
Ajme, šta će tek biti kad razduži ministarsku opremu. Ministri kad odstupe onda vrate kacige, lopate za postavljanje kamena temeljaca, službene mobitele i štap na koji se zakače gaće koje ostavljaju narodu i radničkoj klasi.
Jesam li koga zaboravio? Da, zaboravio sam Milana Rašulu, no za njega nema zime, on "aktivno dejstvuje" i odmah mi je pružio ruku kad sam pao zbog love koju smo dobili za Rock galeriju. Svaka žurka, terevenka, bal, zabava, druženje, udisaj, izdisaj, sijelo, posijelo, lelek, kukanje, očijukanje, namigivanje, podvriskivanje, jodlanje, ridanje, podrigivanje, ojkanje, grgljanje, cijuk, podbadanje u Rojcu dobilo je potporu, a Rock galerija nije. U Rojc se slilo toliko novca da bi zabava trebala trajati punu godinu dana. Tamo bi se mjesecima trebali događati programi, možda bi se koji dan ostavio slobodan da mogu malo uhvatiti zraka.
Neka i treba tako. Da ja dijelim proračunska sredstva, Zoričić bi od mene dobio još manje. Ma u stvari dao bi mu dvije tisuće kuna za Dalmatinsku noć i tisuću za Memo muzej. Da ne kaže da nisam razmatrao njegove programe, da shvati 'ko je gazda. Kako god, pojava Filipa Zoričića dar je s neba za svakog satiričara; da ga nema trebalo bi ga izmisliti. On se u svom kratkom političkom životu našao u fokusa bivših Feralovaca, Prime Timea i sasvim je izvjesno da će još neko vrijeme uveseljavati našu Baruficu i mene, usamljenog jahaća apokalipse. Toliko sam ulagao u IDS, a sve ode u vjetar. Majka zemlja nije iznjedrila takvog igrača, a za šta? Da mi ispred nosa sve odnesu…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
