Vijećnici vladajuće pulske koalicije prekjučer navečer u Gradskoj palači na Forumu proveli su dva ugodna sata u neočekivanom i neviđenom političkom zajedništvu o kojem se nitko od njih prethodno nije usudio ni pomisliti. Očekivala se, naime, bura nezadovoljstva inicijatora izvanrednog sastanka, platforme Možemo! Prije svega, sazvan je mimo uobičajenog termina, utorka ujutro. Tada, naime, o tekućim stvarima nasamo razgovaraju gradonačelnik Filip Zoričić, predsjednica Gradskog vijeća Dušica Radojčić i SDP-ovka Sanja Radolović. Uz to, u prilog tezi da je sastanak bio izvanredan, a ne redovan, kako ga je neuvjerljivo okvalificirao svatko od njegovih sudionika kad je pred Forumom zamoljen za komentar, govori činjenica da su možemovci uoči tog okupljanja odradili topničku pripremu terena. 

Poruke u eteru 

Zaobilaznim putem odašiljali su u eter poruke o "pulskom gradonačelniku koji ih ignorira i ne komunicira", "od njih se udaljio", "vodi neku svoju politiku", "ušao je u predizborno kampanju" i "to više nije to". No ni Zoričić nije bio miran, pasivan i nezainteresiran. Taj ne ostaje nikome dužan. Kratak boravak u politici dovoljan mu je da shvati kako je trač pokretač, a spiniranje legitiman proces u tom (pre)često kurvinskom poslu.

U tjednima prije hitnog sastanka koji je umjesto najavljenog prijetećeg uragana na kraju prošao kao osvježavajući povjetarac na užarenoj plaži, gradonačelnik je komunicirao svoju netrpeljivost prema Možemo! i Dušici Radojčić. Zoričić je otišao toliko daleko da je u političkom prostoru pred ozbiljnim igračima, frustriran situacijom u kojoj mu se značajno otežava njegovo obnašanje izvršne vlasti, najavljivao raspad saveza i nove izbore. O nekim (privremenim) partnerima nije govorio najbiranijim riječima.Dakle, atmosfera prije ponedjeljka u 18.00 sati i mogućeg fatalnog sastanka bila je kontaminirana međusobnim nepovjerenjem ključnih aktera pulske gradske vlasti. Indicije su ukazivale da će tog dana i u tom satu netolerancija i neshvaćanje doživjeti kulminaciju. Puno je toga sugeriralo da Pula ulazi u početnu fazu političkog razlaza. Takav se zaključak mogao izvesti iz brojnih informacija o nezadovoljstvu prvih prema drugima, drugih naspram trećima i prvih k trećima. U jednakostraničnom trokutu pulskih političkih odnosa svi su namrgođeni i nezadovoljni. Filipa blokira Dušica, Dušica ne voli Sanju, Filipu Sanja nije dovoljna. A onda… 

Potpuni preokret 

Unatoč dramatičnom pozivu, održan je miran sastanak! Potpuni preokret! Med i mlijeko. Umjesto prolivene žuči, na nepcima ugodni nektar. Sladostrašće. Okupljanje gradskih vijećnika iz sve tri opcije prošlo je u miroljubivoj, aktivnoj koegzistenciji. Kao da ih je pomilovala ruka Titove logike s Nesvrstanima. Uvažili su se unatoč razlikama. I dali si drugarsku riječ – ubuduće ćemo više razgovarati! Prevladalo je parolaštvo: "Više ćemo se dogovarati!", "Mi smo si dobri!", "Nismo spremni na izbore!". A onda… U kolo! Zaplesali su, držeći ruke isprepletenima. Ne zbog povezanosti, nego zato jer si ne vjeruju. Kao lopov lopovu. No, dobro, to je njihovo pravo. Nisu se ni pomirili, već samo primirili. Do daljnjeg.

Demonstracija novog-starog, iskrenog-lažnog zajedništva za(po)četog te večeri u gradskoj vijećnici nastavljena je ugodnim druženjem u jednom pulskom kafiću. Vijećnice koje se politički međusobno ne toleriraju odjednom su (polu)prisno razgovarale o tipičnim ženskim stvarima, djeci, nervoznim muževima i o tome kako je koja provela godišnji odmor, dok su vijećnici za drugim stolom vjerojatno raspravljali, a o čemu bi drugom nego o – nogometu. Shvatili su da se privatno mogu družiti puno kvalitetnije nego što se politički razumiju. Takvim, samonametnutim zaključkom, posvjedočili su da su i političari samo ljudi. Brinu ih iste brige kao i ostali normalan svijet.    

Nego, dosta zajebancije na račun pulske vlasti! Poanta je da su prekjučer oko 20.00 sati pokazali ono što su neposredno pred sastanak ipak shvatili - slatka je vlast! Očaravajuća. Opčinjujuća. Nikome se od njih sada ne ide na izbore. Ne samo da im se sviđa odlučivati o sudbini grada i građana, što je prirodno za svakoga tko se bavi politikom, nego očito smatraju da bi izborima riskirali i ovo što sada imaju. Stoga nitko od njih, zasad, nije spreman preuzeti rizik. Pametan će čovjek postaviti pitanje zašto je Možemo! onda inzistiralo na izvanrednom sastanku na kojem su odšutjeli većinu onoga što Zoričiću iza leđa zamjeraju.

Jesu li se zaletjeli pa usporili da ne tresnu u neprobojan zid? Ili možda smatraju da mu je između redaka ipak poslana dovoljno jasna poruka da ne vlada sam, da ih mora uvažavati i s njima komunicirati, kao i da proračun koji se priprema neće biti iskaz samo njegovih već i njihovih želja. Nekako ispada da mu na kraju nisu dali ni žuti karton koji prethodi crvenom. Uputili su mu tek usmenu, prvu opomenu. Sad kad su ugrabili vlasti i osjetili dašak moći, nije se lako toga odreći. Pa ni zbog političkih principa.

Tanka nit 

Nema jednostavnog ni potpuno točnog odgovora koliko je ova situacija bila opasna. Da su zaplesali po tankoj živici, jesu. Barem malo. Činjenica je, međutim, da je vlast preživjela prvu veću krizu koju su njeni glavni igrači sami stvorili. Zapalili su vatru pa je u strahu da bi se mogli opeći brže bolje ugasili. Pobijedio je strah od (političkog) samouništenja.

Svi oni, naime, smatraju da će onaj tko prvi krene s razbijanjem vladajuće koalicije u percepciji javnosti postati njen grobar kojeg će birači na ponovljenim izborima teško kazniti. Po tom pitanju i Zoričić i Možemo! i SDP opsjednuti su vlastitim čistunstvom pred pulskim građanima. Oni ovako mogu do sudnjeg dana. Dugoročno će držati pat poziciju. I to je legitimno, nije neuobičajeno i nije nedozvoljeno. Ako pritom nešto i naprave, tim bolje.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo