U onih protiv izgradnje hotela na Lungomareu, kojih je manje nego što se misli, ali su toliko bučni da stvaraju dojam masovnosti, gomila je loše objašnjenih razloga zbog kojih se suprotstavljaju investiciji čijom se realizacijom, pod A, ne gubi ni milimetar kultne šetnice, pod B, nema rušenja stabala već samo sadnje ili, ako se nešto poruši, pet ili deset puta više će novih niknuti, pod C, nema povećanja prometa jer će se hotelu pristupiti s gornje, zapuštene, zanemarene i neiskorištene strane, pod D, nema betoniranja obale, pod E, nema postavljanja žičane ograde ni sprječavanja pristupa moru… Izgradi li se hotel, poštovani Puležani šugamane će i dalje stavljati na istu hrid, kroz isti će plićak zaplivati prema dubinama i pod istim će stablom tražiti svoj hlad. Čak će i auto na Lungomareu parkirati na identičnom mjestu.  

Sve to znači da nijedan od tih nametnutih strahova nije realan, unatoč tome što ih u javnom prostoru maliciozno i manipulatorski komuniciraju protivnici investicije okupljeni kroz razne inicijative, aktiviste, udruge i Možemo. Zadnji argument za kojim bespomoćno posežu revolucionari s Lungomarea, naoružani TNT-om spremnim za aktivaciju kad se uzdrmaju temelji njihovog otpora, jedna je prokleta riječ koja zvuči opako, prijeteće, neprijateljski i ideološki neprihvatljivo - kapital. Ne Marxov, nego kapital proizašao iz kapitalizma, kapital izrabljivanja, krađe i lopovluka. Tako to izgleda u njihovoj interpretaciji. Kapital je, dakle, za sve kriv. Smrt fašizmu i, pogađate, kapitalu!

Paradoks kapitala

Iako je paradoks nad paradoksima da je među najžešćim protivnicima investicije u hotel na Lungomare puno onih koji žive od kapitala. Neki, bogami, i rade za krupni kapital. Hvale se da ih bogato nagrađuje i onda ga ulažu u kuće za odmor koje iznajmljuju ili ih preprodaju. Potom kapitalom grade nove kuće. Razliku koju im omogućava investirani kapital uredno spremaju u svoj džep. Kada njima direktno služi, kapital je, zaključit ćemo, baš prijateljski, krajnje poželjan, itekako svrsishodan i do neba dobronamjeran. Onda kapital može.

To što se u njihovim turističkim kućama i adaptiranim stanovima odvija djelatnost masovnog turizma od kojeg društvo nema nikakve koristi, jer su im obaveze prema državi toliko mizerne da su zanemarive, to nije problem. I još će, naravno, naštimati brojke da kod iznajmljivanja ne pređu famoznih 300 tisuća kuna prihoda zbog čega bi ušli u ozbiljniji porezni okvir. To što je očito da većina njih koji se protive gradnji hotela na ovaj ili onaj način (in)direktno živi naslonjena na turizam, ni to nije problem. Onda kapital može. Kad je njihova guzica u pitanju, i interes - može. Sve može. I kapital: bio mrski, odbojni i filozofski neprihvatljivi, životno je dobrodošao. Lova je lova.

Problem je što je prorez kroz koji takvi promatraju svijet i događaje oko sebe toliko sužen da prostor i procese percipiraju jednodimenzionalno, isključivo, pristrano i prepuno predrasuda. Nema veze što je po svim važnim kriterijima srpski poduzetnik Dragan Šolak potpuno prihvatljiv ulagač u hotel koji je ambijentalno uklopiv i arhitektonski integriran u okoliš kojim će prema planu dominirati zelena, boja prirode. Šolaka se ne veže uz afere i korupciju, novac kojim želi oplemeniti dio Pule, ne narušavajući najbitnije odrednice Lungomarea, nije krvavo zarađen švercom ljudima, preprodajom oružja ili kroz trgovinu droge. Čovjek je samo odlučio do kraja odraditi posao kojim će legitimno oploditi kapital, dok će šira zajednica od investicije u hotel i kroz njegovu poslovnu aktivnost ostvariti konkretne benefite kroz povećane proračunske prihode kojima će se, ponovimo lekciju još jednom, financirati potrebe raznih skupina građana.

Pulske favele

No, Pula je posebna, specifična i destruktivna preko svake mjere. Zato je i paralizirana. Dio njenih građana, na primjer, što zbog zlobe i ljubomore, što zbog nerazumijevanja, priželjkuje propast ovog i ovakvih projekata. Oni forsiraju da situacija ostane onakvom kakva je sada, bez obzira što je grad ponegdje kao brazilska favela. Izgleda kao da se u nekim njegovim dijelovima danju vode ulične bitke, a noću bombarderi iskrcavaju smrtonosni teret pa se obrušavaju krovovi i padaju komadi fasade. To je jedna od slika današnje Pule.

Srećom da je ovdje bilo Austro-ugarske, njihovih vila i vojarni, ondašnjeg kapitala koji je tražio prostor da se razmaše i ostavi u nasljedstvo nadolazećim generacijama vrhunsku arhitekturu. Jer, da nije, Pula bi i dalje bila jedna velika močvara. Što joj od srca žele revolucionarne ćelije koje su Lenjinov portret u međuvremenu zamijenile Staljinovim, kao rezultatom činjenice da se oblici represije prema neistomišljenicima pojačavaju. S njihove strane ovdje je u igri nametnuta klasna borba.

Među protivnicima hotela na Valkanama ima svega pomalo: od licemjera koji ne samo da služe krupnom kapitalu, nego se i osobno bave turizmom, samo u manjem formatu, kroz gradnje i preprodaje kuća za odmor, do zabludjelih ovaca koje ništa ne razumiju, ali zato arlauču, nariču i poluprijete. Organizirano protestiraju i vrijeđaju sve koji se s njima ne slažu. No, naravno, da postoje i oni koji imaju neki argumentirani razlog zbog kojeg se protive gradnji. U tišini i miru demokracije na referendumu se mogu izjasniti onako kako žele i kako se osjećaju. Iskreno, i bez pritiska. Za razliku od mainstream kampanje protivnika gradnje koja je ispolitizirana, nakrcana lažima i obmanama.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast