Ne sramim se što sam bio u HDZ-u, izjavio je još na početku svog mandata pulski gradonačelnik Filip Zoričić. I sada to pokazao i na djelu. Naime, u ovoj hajci na Dušicu Radojčić i možemovce u pulskom Gradskom vijeću nisu toliko bitne dvije vijećnice Gordana Ferenčić i Marija Marković Nikolovski koje su, istina, bile jezičac na vagi za smjenu dojučerašnje predsjednice Vijeća, ali njihova je uloga u političkom životu grada toliko minorna da su u predstavničko tijelo mogle biti izabrane samo na nekoj listi koja ih je tu mogla dovesti, a to je u njihovom slučaju bila suradnja s IDS-om. One su klasični žetončići koje sutra možeš bez da trepneš odbaciti kad nađeš politički isplativiju zamjenu.

U cijelom su ovom dramoletu neki drugi akteri ipak puno važniji. Recimo, HDZ. Ta stranka prvi je put u Puli ozbiljnije ušla u neku vrstu vladajuće koalicije. Jer smjena Radojčić nije ništa drugo nego traženje nove većine u Vijeću, one koja će nadglasati oporbene Možemo! i IDS. Naime, nemoguće je da se samo zbog rušenja predsjednice Vijeća okupila ova većina i da tu prestaje svaka njihova suradnja. Uostalom, samim izborom nove predsjednice ta je koalicija formalizirana i činjenica je da ona želi biti vladajuća. Nitko više ne spominje izvanredne izbore, nešto što je na jelovniku donedavno bilo u ponudi kao jedino glavno jelo.

Dakle, Zoričić je uvijek lijevo naklonjenoj Puli priuštio široku koaliciju u koju je uveo i HDZ. Ta stranka do sada nije mogla ni izdaleka omirisati kako je to biti na vlasti u najvećem istarskom gradu, ne računajući minornu epizodu iz prošlosti u kojoj je HDZ-ova vijećnica podržala IDF Luciana Delbianca. Od HDZ-a se u Puli bježalo kao od kuge. No, bilo bi nepravedno za takvo što uperiti prstom samo u Zoričića, koji je mladosti bio član HDZ-a, a kako veli da je emotivac, onda su u ovom slučaju valjda presudile emocije i pružio je ruku svojoj staroj ljubavi. Puno je šira lepeza onih koji su to omogućili. Prije svih Milan Rašula, predstavnik srpske nacionalne manjine u Vijeću, koji se tu našao samo zato što u gradski parlament sa stranačkih i nezavisnih lista na redovnim lokalnim izborima nije ušla niti jedna osoba srpske nacionalnosti. On je taj koji je pokrenuo rušilačku mašineriju.

Razumijem da mu Radojčić nije simpatična, ali nije on taj koji bi, umjesto onih koji pretendiraju na vlast, trebao pokretati bilo kakve opozive. Ispada i prilično smiješno da on prikuplja potpise za smjenu Radojčić, a nedavno je Glas Istre objavio da postoji sudska presuda protiv njega, među ostalim, zbog krivotvorenja isprava. Rašula je u ovom slučaju ispao kao još jedan žetončić koji će igrati onako kako mu se kaže. Koliko mi je poznato, Rašula nije u dobrim odnosima s Miloradom Pupovcem i SDSS-om, ali je u ovom slučaju išao upravo njihovim stopama i neizravno stvorio koaliciju u kojoj će surađivati srpska manjina s HDZ-om, slično kao što surađuju i na državnoj razini.

U novoj većini u Vijeću je očekivano i SDP, stranka koja je nakon lokalnih izbora rekla odlučno DA Zoričiću i stala uz njega kao da joj o njemu maltene ovisi postojanje. A sada je još pristala da u igru uđe i HDZ. O pogubljenosti kako pulskog tako i nacionalnog SDP-a ne treba više ni govoriti, oni to svakodnevno zorno pokazuju. Ali sadašnje šaranje sa svim i svakim je toliko nakaradno da od njihove socijaldemokracije, ako su je ikada i tendili, nije ostalo niti jedno slovo, a nije da ih nema. Njihovi vijećnici, među kojima je i saborska zastupnica Sanja Radolović, ponašaju se kao da su tek ušli u pubertet pa se dure na svaku riječ koja dolazi iz klupa omraženih im možemovaca, dok s druge strane gotovo pa plješću na bilo što što izlazi iz usta onih s kojima šuruju.

Zanimljivo je bilo vidjeti na posljednjoj sjednici njihovu zaštitničku rolu prema direktoru Pula parkinga Branislavu Bojaniću, kojeg je, što je i uloga vijećnika, Radojčić kritički propitivala o godišnjem izvješću. Isti su ti SDP-ovci, dok su bili u oporbi, Bojaniću postavljali pitanja na drugačiji način, sličniji onome kako je Radojčić to učinila. Ali sada su za pulske SDP-ovce nastupila druga vremena, ona u kojima će radije oportunistički surađivati s HDZ-om, nego biti imalo dosljedni nekim svojim politikama.

Zoričić, pak, po svojem već uhodanom običaju skreće pozornost sa svojih poteza tako što lopticu prebacuje preko ograde, u šumarak, gdje misli da će se izgubiti svaki trag njegovih nepodopština. Sve više mi nalikuje na pokojnog Milana Bandića, što netko može shvatiti kao uvredu, a netko kao pohvalu, pogađajte. Njegova teza o koaliciji Možema! i IDS-a toliko je prozirna da se vjerojatno i on sam u sebi smije u trenutku kad je izgovara. No, cilj je jasan - ne želi da njegova suradnja s HDZ-om bude u prvom planu. Koalicija između Možema! i IDS-a je, zna to i on, nemoguća. Čak i da nekome u IDS-u sine takva ideja, s druge bi strane, siguran sam, stigla, blago rečeno, odbijenica.

Povezane vijesti

• Sad je i službeno - HRVATSKA JE PROUSTAŠKA DRŽAVA
• Novi predsjednik je dobro prošao - oteli mu limuzine, ali ne i šofera
• Kakav je Bog don Vinka Puljića ako mu je istina tako lažna?