Da je kojim slučajem profesorica Zlata Đurđević kao njegov izbor i favorit izglasana za šeficu Vrhovnog suda, predsjednik Republike Zoran Milanović ne bi se zločesto sprdao s Miloradom Pupovcem da je bijednik, lopov, cvilibaba, plačljivko i slično, ne bi se zajebavao na račun predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da je njonjo, veterana HDZ-a Vladimira Šeksa ne bi nazivao Sovom, jasno aludirajući na njegovo kodno ime kad je navodno surađivao sa zloglasnom UDB-om, a još manje bi ušao u tako ružan i sramotan konflikt s premijerom Andrejem Plenkovićem.

Ništa se od svega toga ne bi dogodilo na ovako primitivan način da je HDZ prihvatio Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Milanović bi u takvom raspletu situacije s Pupovcem vjerojatno ostao u korektnim i nekonfliktnim odnosima. Jandrokovića, okej, ne voli. Osjećaj je uzajaman. Na rodijačkim večerama više se ne susreću, svjesno se izbjegavaju. Ali u njihovom odnosu nema nekih kulminacija sukoba koji se ne mogu podvesti pod klasično političko neslaganje. Zbog svega toga tu i tamo bi se počastili pokojom ciničnom doskočicom, no to ne bi izazvalo tektonske političke poremećaje i zemlja bi se nastavljala okretati oko svoje osi. Na Šeksa koji je na izlaznim vratima politike, da nije slučaja profesorice Zlate Đurđević, vjerojatno bi i zaboravio.

E sad, Plenkovićem se Milanović bavi neovisno o slučaju Đurđević. Za sukob s njim, poznato je, ne treba mu poseban povod. No sad je predsjednik pretjerao. Kao da je izgubio orijentaciju. Načinom svojeg iznošenja stavova, kao i najrecentnijim poistovjećivanjem sebe s orlom, a Plenkovića s nilskim konjem, Milanović sramoti funkcije predsjednika države i premijera, kao i samu državu. Ispadamo ‘rvacke seljačine koje se nabacuju drekom iz zajedničke septičke jame.

Predsjednik s premijerom i inače, u nepravilnim razmacima, ulazi u fajtove. I to iz dva razloga: prvi je taj što Milanovića očito pokreće (polu)intelektualno nadjebavanje s Plenkovićem, muškaračko odmjeravanje snaga u poznavanju stranih jezika, nabacivanju doskočicama i konzumaciji raznih metafora. Između njih, iste generacije mladojurišnika koji su početkom devedesetih navalili u Ministarstvo vanjskih poslova, kao da postoje neraščišćeni računi iz tog vremena. I kao da Milanović, po svaku cijenu, želi izravnati neke javnosti nepoznate situacije koje moguće opterećuju njihov odnos. Zlonamjernik bi pomislio da ga je Plenković, figurativno naravno, negdje i nekad, putem kojim su zajedno kročili, nokautirao. Pa mu ovaj sada, pripremljen za fajt i u komfornijoj poziciji, želi uzvratiti za poraz. Tko zna, možda je Plenković na jutarnjim kavama bio faca na koju su se ložile mlade kolegice. Treba uzeti u obzir da su muški odnosi ponekad složeniji od ženskih. Divljački, animalni. Definirani mošusom.

Bjesomučnim i ad hominem napadima Milanović na sebe veže gnjev pristojnih ljudi kojima je prije svega sporan stil i način njegove javne komunikacije. Sadržaj je u mnogočemu što on tvrdi čak i manje sporan. Milanović je sigurno upoznat s pozadinama brojnih imenovanja, namještenja i dodjela poslova. Vjerojatno zna modele po kojima se, recimo, dogovaraju presude. Upućen je u funkcioniranje sudačkih lobija i interesnih grupa koje blokiraju razvoj društva i onemogućavaju postizanje pravde. Po prirodi funkcije dostupne su mu mnoge tajne kojima bi se bavio, ali u rukama nema poluge moći. Zato se ne treba zavaravati da je sve što on kaže glupost i laž, ali od buke koju stvara ne čuje se istina o kojoj pametan čovjek u ovakvim okolnostima i na ovoj razini tiho progovara. Točno toliko da zaintrigira javnost. Da ljudi naćule uši. Umjesto takvog, mudrog i promišljenog pristupa, Milanović je izabrao buku noćnog kluba, razaračke decibele. Postigao je to da normalan i pristojan čovjek na njegove riječi reagira okretanjem televizijskog programa ili preskakanjem tekstova na portalima. Sam je sebe nokautirao. Osim što je na kraju i Plenkovića uspio uvući u sukob, a na njega je, budimo realni, otpočetka i ciljao, jedini značajniji efekt koji će predsjednik definitivno postići je to da sada napaja ego, (p)ostao je opet važan, citiran, svugdje prisutan, broj mikrofona pred njim se u svakoj situaciji povećava i hrani mu taj prokleti ego sve dok mu ne eksplodira u lice. Država i građani su taoci situacije. Treba čekati da se predsjednik ispuca. Strpljenja, narode, strpljenja.

Drugi je razlog Milanovićevih verbalnih ispada i sipanja uvreda frustracija zbog ograničenih predsjedničkih ovlasti. Milanović, dakle, ima potrebu docirati, nametati, gurati se u prvi plan i u vođenju države biti ravnopravan igrač s Plenkovićem čije premijerske ovlasti gotovo u svemu nadilaze predsjedničke. I tu nastaje kratki spoj. Milanović ne podnosi kad nešto nije po njegovom. Kad je tako, ponaša se mahnito.

Nešto slično poput Milanovića kojem nije prošla favoritkinja za šeficu Vrhovnog suda pa je onda nadugo, naširoko, ružno i primitivno opleo po svima koji su mu se našli na putu, reagirao je i Zdravko Mamić kad je osuđen u sudskim sporovima gdje su važnu ulogu imali suci koje je, kako kaže, podmićivao. Kao što Milanović ne bi pokrenuo ovo ludilo da je Đurđevićka prošla, te bi posljedično pošteđeni njegovog riganja vatre bili i Pupovac, Jandroković, Šeks i Plenković, isto tako ni Mamić ne bi u grob sa sobom povlačio sve koje je u raznim situacijama podmićivao, a kad mu je bilo najpotrebnije nisu mu pomogli. Iako je u istoj rečenici neumjesno pisati o Milanovićevom i Mamićevom poštenju, jer je jedan predsjednik države za kojeg je glasalo milijun ljudi i bazično je pošten čovjek, a drugi vješti, okretni, beskompromisni i beskrupulozni preprodavač precijenjenih nogometnih nogu, nažalost ih veže identičan pristup u problemima u kojima su se našli - obojica su, dakle, progovorila o različitim, a tako sličnim svinjarijama tek kad se događaji nisu raspleli po njima očekivanim scenarijima u kojima je predsjednik kod imenovanja šefice Vrhovnog suda založio sav svoj autoritet, a nogometni menadžer u kupnju oslobađajuće presude svoj novac. Oboje su popušili i cinkatorski propjevali. Bože, nacijo, odradila si felatio…

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast