Tršćanski Iljf i Petrov, Mariano Faraguna i Lino Carpinteri, već godinama zasmijavaju prijatelje »iznutra i izvana« serijom duhovitih knjiga u dijalektu istro-venetskome, a nama od silna smijeha znade i zastati štogod u grlu, jer obnavljajući obećano vrijeme austro-ugarsko u Istri, ta dvojica (inače, urednika blijedog humorističkog umetka u »Piccolu« (u kojem ne propuštaju priliku da nas svakoga božjeg ponedjeljka pecnu) vješto »dokazuju« posvemašnje italijanstvo ovdašnje. Le Maldobrie, Prima della Prima guerra, L’Austria era un Paese ordinato, Noi delle vecchie province, Povero nostro Franz, Serbidiola – pucam od smijeha čitajući te stranice, ježim se, prosvjedujem nad silnim gomilama bezočnih laži protuslavenskih.

Perika po mjeri. Lažna kosa – od 9.500 lira, prava kosa – od 39.000 lira. Muške i ženske.

Lega Nazionale organizira večeri »Ricordo di Dalmazia«.

Krzna su sada u pola cijene, lusteri za kvarat jeftiniji.

Tečajevi grafologije.

Nova godina u Banghoku i Pattayi.

Unione degli Istriani, odjeljak Nacionalnog udruženja Venezia Giulia e Dalmazia.

U Trstu danas – 70.000 rođenih u bivšim talijanskim teritorijama. »Slobodne istarske općine u egzilu«. Familije – po mjestima, na primjer, Vižinada, Vrsar, Motovun, Lega nazionale Istriana. Grupa istarskih boraca. Federacija istarskih ardita (jurišnika), sportska, kulturna i ostala društva, uključujući omladinske i ženske sekcije, istro-dalmatinske provenijencije.

Meloni, probudite se, ta što bismo mi bez vaših traperica, što biste vi bez naših orada, baraja, rakova?

Ombolo de videl istriano, pescolado, videl pero, save. Prirodno meso, prirodno hranjeno. A tek novcijati fiatovi motori za naše stojadine, bez tvorničkih brojeva, spretni trgovac-mehaničar ugravira ti za tili čas broj tvoga starog motora, pa ako ti se dade upuštati se s našom carinom...

Već više ljeta zagađene tršćanske plaže Ausonia-Savoia, Lanterna, »Pedocin«, sve tamo od Grada i Devina preko Miramara do Milja – više od tisuću koli-bakcila na kubni centimetar vode.

Brojne vjersko-etničke skupine dobro organizirane i danas, zaloga negdašnjeg tršćanstva – Židovska zajednica, Grko-istočna, Srpsko-pravoslavna, četiri evangelističke, anglikanska, baptistička, adventistička... sve do perzijske kulta Baai’.

Ča je s vragon pošlo kaundkaško vrime? I svi ti Šćavi ča su u Trstu kako doma. Već i tek na kavu skoknu, kupuju na Diners i American express kreditne kartice. Skorojevići.

Unjkavi trikolorizam secesijskih krinolina u starost i majčinu dušicu ogrezlih duša što na čuđenje Italije hoće biti pape nad papama.

»Via il regime demo-marxista!«

»M. S. I. – lotta popolare!«

Eh, a kad se išlo u kino »Regina« gledati »Ramonu« s Dolores del Rio...

– Danas, gospodine dragi... kao Hrvat i komunist nećete zamjeriti za ovo ‘gospodine’ i ‘dragi’... danas u Trstu i bura štrajka, jučer još imali smo one lance da se čovjek uhvati kako ga bura ne bi oborila. Sve smrdi od ustajalosti, i magle, i smeća, i... e, coss’ che xe, xe...

– ... i balkanskih doručaka, moj prijatelju, znam, kupe suhe slanine, a češnjak i crvenu papriku donose sa sobom, pa to rastru po stepeništu katedrale!...

– ... Ali, Istra nije Balkan? Zar ne?

– Istra je Balkan, a Balkan je i Trst... Uzgred, jeste li gledali Cankara u Teatro stabile?

– Na žalost, ali nisam propustio niti jedan festival operete, od 1970. do danas, a ona me filmska naučna fantastika živcira...

»Triestina« se koprca u »serie C« – a davala je, nekad, reprezentativce, i to kada je Italija bila prvak svijeta u nogometu. Košarkaši »Hurlinghama« u ligi A-2, s dva Amerikanca, jasno.

Res publica tergestina.

Apendix Italije, vrata Europe.

»Trst je provincijski grad s duhom europskog grada«..

Dva su Maksimilijana važna, iznimno, za sudbinu Trsta. Car Maksimilijan dade pogubiti 303. godine svetoga Sergia, a 1.500 godina kasnije Maximilian Habsburški (ode mu glava u Meksiku, nesuđenu caru) izgradi Belveder, i bje glavnim zagovornikom razvoja austrijskog pomorstva, te su pješadijski generali morali pristati na to, i razviše se Trst i Pula.

Kaže veliki pjesnik Biagio Marin danas: »...U Trstu ima Slavena, složnih, discipliniranih, radišnih na svim poljima. A za njima je veliki svijet njihovih naroda...«

Bura se tri dana rađa, tri dana raste, tri dana crkava, kaže se u Trstu. Posljednja jaka bura puhnu 1954., u godini Londonskog memoranduma – gle nebeske simbolike, brzinom od 171 kilometar na sat.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast