Pojedini statistički pokazatelj može se tumačiti i ovako i onako, naročito kada je ekonomija u pitanju. Nema dobrog podatka koji oni koji su na vlasti neće tumačiti sebi u prilog, a koji će opozicija okretati koliko god puta bude trebalo kako bi se stavio u negativan kontekst. To su pravila igre i nema tu ništa čudno. To su one dvije Hrvatske o kojoj premijer Andrej Plenković priča. U političkom smislu, jedna je Hrvatska na vlasti, a na čelu joj je HDZ s koalicijskim partnerima, dok je druga Hrvatska u oporbi i ne pada joj na pamet hvaliti premijera i njegovu vladu. Bili bi ludi da to rade, tim više što se sitno broji do ulaska u superizbornu 2024. godinu. Tako će biti i s podatkom o smanjenju javnog duga u hrvatskom BDP-u. Plenković se već pohvalio da je u osam godina javni dug pao za oko 20 posto, a da je tako, svjedoče HNB i Eurostat. Hrvatska je trenutno na koti 66,5 posto i uz bok je jednoj Njemačkoj.

Statističari HNB-a izračunali su da je ukupan konsolidirani dug svih podsektora opće države na kraju lipnja 2023. iznosio 47,9 milijardi eura, a s obzirom na strukturu duga, 69,2 posto duga opće države odnosilo se na unutarnji dug, dok se preostalih 30,8 posto odnosilo na inozemni dug. Da bi podaci imali smisla, valja ih komparirati - krajem 2021. godine hrvatski javni dug iznosio je 45,63 milijarde eura, 78,1 posto. Smanjenjem javnog duga u HDZ-u vole se hvaliti, a Banski dvori tu činjenicu objašnjavaju štedljivom državnom politikom i strateškim opredjeljenjem premijera Plenkovića da to tako bude. Drugim riječima, izvršna državna vlast želi nas uvjeriti da je odgovorna prema javnim financijama i da se zahvaljujući toj odgovornosti, koja se u skladu s europskim preporukama i pravilima, Hrvatska našla među dobrim đacima u europskom financijskom razredu. Da je Plenković dobar učenik i da će dobiti pohvale iz Bruxellesa, svjedoče i komparativni podaci Eurostata. Prema njima Hrvatska je po udjelu javnog duga u BDP-u ispod prosjeka EU-a i eurozone jer je na razini EU-a javni dug prošle godine bio 83,5 posto, a u zemljama eurozone 91 posto. S obzirom na to da je preporučen javni dug 60 posto, relativno je mali broj članica koje uspijevaju držati tu razinu - točnije, tek polovina članica EU-a je u toj kategoriji. Ilustracije radi, u magarećoj klupi ovaj se put našla Grčka u kojoj je javni dug bio oko 70 posto veći od BDP-a, s tim da je preporuka da udio javnog duga bude oko 60 posto. Vođeni tim kriterijima i štedljivom politikom premijera Andreja Plenkovića, Hrvatska se našla uz bok Njemačkoj u kojoj je zabilježen udio javnog duga od 66,1 posto. Da ne bi sreći bilo kraja, statistika kaže da su lani 22 zemlje EU-a imale proračunski deficit, a Hrvatska je među njih pet s proračunskim suficitom od 76 milijuna eura.

Sada valja očekivati da će premijer Plenković u svakom javnom istupu isticati podatke koji mu idu u prilog i koje će pripisivati štedljivoj politici i odgovornom odnosu prema javnim financijama. Pokušat će premijer objasniti da je to tema, a da će ono na čemu će inzistirati opozicija biti netema. Oprobana je to politička taktika, ali iako je Plenković nacrtao jasnu granicu između dvije Hrvatske, čini se da će većina građana biti upravo na toj središnjoj crti s obzirom na to da oni nemaju ni previše razloga za euforiju, a nisu ni blesavi da ne shvaćaju da stvari mogu biti puno gore nego što jesu. Konzumirat će se tako statistika iz dana u dan, vlast će naglašavati one podatke koji joj idu u prilog, oporba će kritizirati sve one Plenkovićeve neteme, s potpunim pravom. A građani će se pitati zašto oni ne žive bolje i zašto njihov novac, plaće i penzije manje vrijede nego što je to bio slučaj kada nam statistika o udjelu javnog duga nije išla u prilog. Pitat će se zašto su nekada s oko 700 kuna njihove vrećice bile teže nego što je to slučaj danas sa sto eura. Pitat će se zašto njihova djeca i mlade generacije mogu samo sanjati o kupnji prve nekretnine s obzirom na to da su cijene stambenih »kvadrata« apsolutno neprimjerene trenutnom standardu. Penzioneri će se pitati kako je moguće da smo tako uspješni zahvaljujući štedljivoj politici Plenkovićeve vlade, a njihove penzije, kad se kompariraju s onim europskim, su smiješno male. Pitat će se s razlogom, jer njima kota 66,5 samo po sebi ne znači apsolutno ništa. Sve dok strahuju mogu li s penzijom svakog dana u mjesecu kupiti kruh i mlijeko.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast