"Kako mnogi danas zovu i pitaju, evo mog stava: spreman sam pred svoje građane izaći svaki dan, ali u Puli su bitni izbori za Gradsko vijeće, a ne za gradonačelnika pa treba pitati druge političke opcije. Ako drugi žele izbore za Gradsko vijeće, onda može odmah, a ako to uvjetuju i izborima za gradonačelnika, vrlo rado ću prihvatiti i taj scenarij… Hvala/Grazie", napisao je gradonačelnik Pule na svom Facebook profilu.

E, stvarno je teže voditi Grad nego Facebook profil. Na profilu obrišeš sve što ti ne odgovara, makneš sve koji te kritiziraju, puštaš samo prebjege iz IDS-a koji te hvale i uvlače ti se i svi sretni i svi veseli. Baš mi ovaj "hvala/grazie" para uši, navlači nekako na stranku koja ga je dovela do izborne pobjede, a Zoričić nije nezahvalan. Poslao sam mu neki dan SMS i nije mi se javio. Valjda tako ne komunicira s ljudima, ali pokušat ću s dimnim signalima, nikad se ne zna. Molim sve koji ovo čitaju neka ne naprave paniku ako se iz Gradske vijećnice zamijeti bijeli dim, to samo znači da se gradonačelnik javlja.

U Splitu se sprema nova predstava, Vuco i Kerum su spremni, čekaju k'o zapete puške, spremni su za novi set humoreski, a mi u Puli se polako spremamo za izbore za Gradsko vijeće. Tako bar svi prijete, nema niti jedne stranke koja nije spremna, svi pucaju od želje pokazati koliko vrijede i koliko su radili od prošlih izbora do danas. Kod nas još nedefinirano, ali u Splitu je sve jasno.

Ivica Puljak siguran je u svoju pobjedu, iako su mu početna slova prezimena više na strani grada Pule, pa možda neka razmisli o tome da se kandidira kod nas. Slogan mu može biti "Puljak za Pulu!", ili neka si doda u prezime "ni" pa postane Puljanik.

Svi su se raspucali. Evo, neki mogu sve osim priznati da se dalje ne može... "Interes Možemo! Pula je da se građanima osigura očitovanje o budućnosti Lungomarea, o čemu postoji razilaženje u stavovima među glavnim političkim opcijama u gradu", kažu iz Možemo. Prvo referendum o Lungomare pa onda izbori. E, a referendum se može raspisati za dvije godine. I što onda? Sve u svemu, došli smo do kraja, bar se tako čini, teško da će se više ikada kockice posložiti tako da spajaju nespojivo.

Netko svako-toliko spomene tapiju. Ako do sada niste znali što je tapija, onda pogledajte sve silne konferencije za novinare koje se održavaju popreko i uzduž Pule.

Zavidim kolegama iz Barufice kada imaju dobru foru, valjda je to ljudski. Kada netko provali dobru foru, onda mi je žao što meni to nije palo na pamet. Kažu u Barufici da je jedan gradski vijećnik više na Lungomareu nego Pero Drkalo. E, pa svaka čast na dosjetki.

Sve mi se tu umiksalo, od jadnog Pere Drkala koji je u strahu da mu investitori ne uzmu siguran pogled, do svih onih koji miješaju nogometno igralište i hotel. Kužim je strah i znam što je prevencija, no strah i paranoja nisu uvijek bezopasni. Meni je igralište samo igralište, vidim ga u gabaritima koje propisuju FIFA i UEFA.

Stojim neki dan na Forumu i gledam petoricu likova u odijelima s kravatama, čekaju valjda da budu primljeni u Grad. Pojma nemam tko su ni što predstavljaju. Prilazi mi stariji gospodin i kaže: Arena nije najgluplja stvar oko koje smo vezali kravatu. Stajao je neko vrijeme, potapšao me po ramenu i ostavio u razmišljanju. Zašto za Arenu smatra da je glupa stvar? Pa po njoj, Parlovu, Đoseru, Tusti nas raspoznaju, a onda shvatim da je u pitanju štos, caka, minijatura ili batuda, ako vam je tako draže.

Ako dođe do izvanrednih izbora, moj favorit je John Wallan, ili John Wolan. Odazivao se na oba imena, no zbog cenzure kojoj je bio izvrgnut na Youtubeu, bio je primoran mijenjati imena. Vjerujem da bi Zlatko danas iza sebe imao otvoren barem jedan javni toalet. Njegova obećanja su realna i daju se ostvariti pa makar se radilo o jednom jedinom WC-u.

Kada je započela agresija na Ukrajinu i kada je otvorena mogućnost nuklearnog rata, mediji su se sjetili Johna Wolana, čovjeka koji poznaje cjelokupno gradsko podzemlje. Naravno, mislim na pulska skloništa i tunele, ne na mafiju. U ovakvim situacijama najbolje je odabrati jednostavne kombinacije, a John Wolan je jednostavan. Jebote, možda je Zlatko sve očistio, misle si ljudi, možda se pobrinuo da imamo i ležaj.

Politika nije nužno i biznis, ima ljudi koje zanima javno dobro, a upravo su Zlatkovi tuneli, tvrđave dokaz da se neke stvari mogu raditi iz ljubavi i strasti. Stvarno mislim da bi John vodio grad s više razumijevanja nego bilo tko od "ozbiljnih" političara. Pretpostavljam da bi za ono što ne zna tražio savjet onih koji znaju, siguran sam da se ne bi pravio da sve zna.

Šta da se radi, na račun svih političara se treba zajebavati, iako sam svjestan da nekada stvari nisu smiješne. Dolazi pripit lik u plinaru s gaćama u ruci, gleda ga portir zbunjeno i pita: Kamo? Pa skočio bih do blagajne platiti račun, čitam da je Putin rekao da za plin uzima samo rublje. Eto, opet anegdota vezana uz rat, ali ako se bar na trenutak zaboravlja na traume, treba se ratu i narugati.

Prisjetio sam se i jednog aforizma koji možda i oslikava sva ova čuda oko nas. Život ne treba shvatiti preozbiljno, uostalom, nitko se živ iz njega nije izvukao.

Povezane vijesti

• Kad smo se zbrojili, oduzeli smo se
• ORDINACIJA DR FRICA: Giacometti pred svojim pragom
• Ordinacija dr. Frica: Moći istarske