U silnoj želji da se dopadne Zapadu Hrvatska je povlačila poteze koji su uglavnom išli na štetu naših nacionalnih, političkih i gospodarskih interesa. Jedan od takvih poteza bilo je naglo povlačenje Ininih radnika i inženjera iz Sirije u veljači 2012. godine zbog izbijanja građanskog rata u toj zemlji, jer su nam tako rekli sirijskom režimu neskloni Washington i Bruxelles, zbog čega Ina već 13 godina ne može eksploatirati tamošnja vrijedna nalazišta u koja je uložila milijardu dolara. Takva odluka još više boli jer se radi o poljima u kojima američke naftne kompanije nisu uspjele pronaći nalazišta ugljikovodika, ali zato jest Ina, zbog čega su se Amerikanci "pojeli".

Danas se mi "izjedamo" što poslušnički skačemo tamo gdje zapad pogleda okom, iako se s vremena na vrijeme čini da neke promašene poteze sami vučemo. Kao kad se na zgradi Ministarstva vanjskih poslova zavijorila izraelska zastava usred ofenzive izraelske vojske na civile u Gazi. Kome smo se u tom slučaju željeli dopasti, do danas ostaje zagonetka. Zanimljivo je kako nam diplomacija radi k’o urica kad treba braniti interese nama dalekih zemalja u ratovima koji nas se uopće ne tiču niti bismo u istima htjeli sudjelovati, a kad Viktor Orban i Aleksandar Vučić iskrivljuju povijest i svojataju hrvatske krajeve, sa Zrinjevca ni slike ni tona.

Ali smo zato među prvima protjerali ruske diplomate iz Zagreba kad je počeo rat u Ukrajini, iako to nitko od službenog Zagreba nije tražio, jer mi volimo pokazati da pripadamo "pravoj strani povijesti". I ustaški režim je smatrao da je na pravoj strani povijesti pa nam je u silnoj želji da se dopadne Hitleru nakalemio hipoteku koje se nećemo riješiti stoljećima.

Zanimljive su i metamorfoze naših političara koje su prerasle u političke metastaze. Danas veliki protivnik kolektivnog zapada, kako nas Moskva voli nazvati, aktualni predsjednik Zoran Milanović nekada je bio pravi prozapadni premijer jer je njegova vlada donijela odluku o navrat-nanos povlačenju Ine iz Sirije, kao da nas tamo nikada nije ni bilo, reći će bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern, koji se protivio takvom povlačenju.

Čak su nam zemlje koje nisu uvele sankcije Asadovom režimu – Rusija i Kina – nudile upravljanje nad naftnim poljima uz podjelu dobiti, no i to smo morali odbiti, a službeno objašnjenje Banskih dvora glasilo je da se Ina iz Sirije povlači zbog "više sile". Bilo bi točnije reći samo zbog sile. Još naivniji smo ispali nadajući se da će Asadov režim na krilima "arapskog proljeća" brzo pasti, kao što su pali Gadafijev i Mubarakov, pa je hrvatska vlada odlučila uvesti sankcije Damasku i prije nego ih je Vijeće sigurnosti obznanilo.

O šteti koja je nanesena Ini da i ne govorimo. Pa su od sirijske nafte zarađivali svi osim Hrvata. Poput Srbije, koja se zbog sankcija Siriji i nije previše uzbuđivala. Čak štoviše, ne samo da je za razliku od Hrvatske poslala veleposlanika u Damask, nego je usprkos sankcijama dogovorila rudarenje fosfata i izvoz u Srbiju. Sretni Srbi, a i Sirijci jer od prodaje dobivaju 30 posto. Srbija je čak vidjela svoju priliku i u razminiravanju Sirije pa njezina vojska, uz nadoplatu, na tome radi još od 2017. Eto, to bi bio primjer diplomacije koja ide na ruku nacionalnim i gospodarskim interesima, unatoč višoj sili.

Ipak, hrvatska diplomacija dobila je mogućnost popravnog ispita. Davor Štern je predložio da u ime dobrih izraelsko-hrvatskih odnosa zamolimo Tel Aviv da tijekom vojnih operacija u Siriji ne gađaju naša, odnosno Inina naftna i plinska polja. Pa ipak smo im izvjesili zastavu na Zrinjevcu i bili jedna od zemalja koje se mogu nabrojiti na prste jedne ruke koje su bile protiv rezolucije u kojoj bi se osudila izraelska neselektivna ofenziva prema Palestincima.

Čak smo htjeli kupiti i njihove borbene avione F-16, ali se i tada umiješala viša sila iz Washingtona. Famozna viša sila iz objašnjenja Milanovićeve vlade o povlačenju Ine iz Sirije tako je postala opravdanje hrvatskoj diplomaciji za čitav niz promašenih koraka u vanjskoj politici kojima se rijetko koja zemlja može "pohvaliti". Ostaje pitanje hoće li i Izrael zbog "više sile" poštedjeti naša nalazišta u Siriji. Možda nam i zastavu izvjese u Jeruzalemu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast