piše Zlatko crnčec
Hrvatskom u Hrvatskoj ne ide dobro
Zlatko Crnčec (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Hrvatski jezik doživio je masakr na državnoj maturi. Svaki peti maturant pao je na eseju. Napisao ga je ispod praga prolaznosti. A najveći dio njih dobio je čistu nulu. Što znači da je predao ili prazan papir, ili nije imao dovoljan broj riječi. Ili je naprosto promašio temu.
Moguće je da je jedan od razloga i način na koji se u osnovnim školama predaje hrvatski jezik, a to je razdoblje kada se ipak postavljaju temelji za uspješno srednjoškolsko obrazovanje. Moguće da ima i nešto pogrešno u načinu na koji se materinski jezik predaje i u srednjim školama. Gramatika hrvatskog jezika prilično je složena. Većini ljudi moje generacije baš je on bio jedan od težih predmeta, posebno u gramatičkom smislu. Kao da ga nastavnici i profesori nisu znali dobro objasniti. A što se tiče lektire, koja je podloga za pisanje eseja, ona je prostor u kojem učenici očito najviše muljaju. Školsko gradivo je općenito toliko prenatrpano i opširno da predviđeni broj sati često nije dovoljan da se ono ispredaje i proradi kako treba. Pa učenici prirodno počinju hvatati krivine. A prva žrtva često bude baš ta nesretna lektira. Djeca odmah posegnu za internetom pod firmom »Google zna sve«. Ili skoknu na Youtube. Ili na neku od drugih društvenih mreža. A tamo ima zaista svašta. I stvari koje zaista mogu pomoći, ali i odvesti učenika u totalno pogrešnom smjeru. Uglavnom potanko čitanje lektire s razumijevanjem naprosto je luksuz koji si ogroman broj srednjoškolaca naprosto ne može ili ne želi priuštiti. Posebno u slučaju ako ganja petice u drugim predmetima koje smatra važnijim kao pripremu za svoje visoko obrazovanje.
Uglavnom nešto ne valja u načinu na koji se hrvatski jezik predaje u srednjim školama. I plus pretrpano gradivo. Pa onda dođe masakr na maturi. Nije naravno hrvatski jedini problem. Iza ovog debakla sakrivena je ostala i povijest. Način na koji se ona predaje u srednjim školama zasigurno je zadnjih desetljeća značajno pridonio porastu broja učenika koji su se počeli zanimati za STEM predmete. U njih su pobjegli glavom bez obzira, užasnuti besmislenim bubanjem napamet godina i imena. Ali to je već jedna druga priča.
Autor ovog teksta nije nikakav stručnjak za obrazovani sustav. Ali u moje doba državnog maturskog ispita nije ni bilo. Naprosto nije postojao. Ukinut je bio u sklopu školske reforme koju je inaugurirao Stipe Šuvar. Gledajući unatrag, njegova reforma jest bila prepuna raznih ludosti i teških nepravdi, ali ovo s ukidanjem državne mature možda mu i nije bila baš tako loša ideja. I bez nje, tadašnje je školstvo proizvodilo buduće vrhunske stručnjake, profesore na domaćim i stranim sveučilištima, odnosno elitu i u društvenim i u tehničkim disciplinama. I tu bih naprosto ipak stao jer, naravno, ima bezbroj argumenata za održavanje maturskog ispita u ovakvoj formi. Pa neka stručnjaci ovdje imaju odlučujuću riječ. Ali možda da ipak malo prouče i ovo iskustvo.
Dio ljudi odmah je za maturske vulgarnosti odgovornim proglasio Zorana Milanovića. Što je potpuno deplasirano. Predsjednik Republike zaista zna rabiti rječnik koji baš i nije najprikladniji za javni govor, posebno ne u politici, ali okrivljivati njega i njegove umotvorina za moralna posrnuća dijela maturanata zaista ne stoji. Vulgaran rječnik je svuda oko nas. Hrvatska je jedna od zemalja u kojoj se jako psuje i koja ima jako bogat i raznovrstan psovački vokabular. Naprosto se ovdje jako psuje i uvlačiti u ovaj maturalni debakl Milanovića zaista je suvišno i pogrešno.
Pomalo je porazno i to što se ovaj debakl s hrvatskim dogodio u godini kada smo dobili Zakon o hrvatskom jeziku. Ali možda je tu naprosto stvar i o nekim jačim silama. Od samostalne smo Hrvatske očekivali da će se ljudi u nju vraćati, a na da će se još i dodatno iseljavati. Očekivali smo i da će hrvatski jezik konačno biti neupitan i zaštićen od osporavanja kojima je bio izložen u daljoj i bližoj povijesti. A i tu se, nažalost, događa suprotno. Lako je moguće da mladi nekako instinktivno shvaćaju da on i nije toliko važan kao što je bio prijašnjim generacijama. Pa se nesvjesno mentalno iseljavaju u engleski. Ili njemački. I uče ih s većim poletom nego materinski jezik. Možda je tu i globalizacija napravila svoje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
