Prema najnovijim podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, sve je manje interesa za upis na neko od brojnih hrvatskih visokih učilišta. Dok neki tvrde kako je to fascinantno - da je Hrvatska ostala bez 11 tisuća brucoša jer je toliko ostalo nepopunjenih stolica na raznim fakultetima i veleučilištima - drugi tvrde kako su se i mladi i njihovi roditelji napokon suočili sa stvarnošću.

To pokazuje i podatak kako je najviše kandidata, naravno i viškova, kandidiralo za studij glume, što je oduvijek bio san svake srednjoškolke i svakog drugog srednjoškolca (uz poziv pilota), te za realne poslove u kojima se može pronaći posao za pristojnu plaću. Dakle, na listama potraženih indeksa su oni poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu te studij prometa na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti.

Statistika pokazuje kako je budućim studentima bilo ponuđeno više od 40 tisuća mjesta na 908 studijskih programa na ljetnom upisnom roku. Zainteresiranih nije bilo toliko - prijavilo se 30.528 kandidata, dok ih se upisalo 25.625. U jesenskom roku ponuda je bila manja - 779 studijskih programa sa 14.797 slobodnih indeksa. Na jesenji prijemni ispit izašlo je 5.746 kandidata dok je studije upisalo njih 4.005.  

Prazno su ostala 10.792 sveučilišna mjesta na raznim preddiplomskim i integriranim studijskim programima. Ima li, zaista, razloga da smo fascinirani činjenicom da se u Hrvatskoj upisuje manje studenata nego prije? I prošlih godina ih je bilo manje, ali razlozi su u brojnim činjenicama života u ovoj zemlji.

Najprije, Hrvatska ima oko 400 tisuća stanovnika manje nego prije deset godina, a dobar dio onih koji su otišli iz nje trbuhom za kruhom su mladi ljudi, potencijalni studenti.

Uostalom, mediji su objavili kako je ove godine manje đaka prvaka u osnovnim školama, ni u srednjim školama nije porastao broj učenika, naročito ne u onima iz kojih se vrbuju budući studenti, pa nije neobično da nema ni studenata onoliko koliko za njih ima mjesta. Ako se razmišlja, napomenimo i to, o smanjenju broja učitelja jer nema učenika, jasno je da bi moglo biti previše profesora za premalo studenata.

Ne treba zaboraviti ni kako je studij skup, a kod nas još nisu zaživjeli instituti studentskih kredita ili stipendija velikih kompanija koji omogućuju mirno studiranje. Ne mogu svi studenti preko ljeta konobariti, kako bi na jesen i zimu studirali, niti roditelji mogu sve to platiti. Obitelj s dvije prosječne plaće, naročito one koje nisu "zagrebačke" od gotovo 9.000 kuna u prosjeku, ne mogu financirati ni jednom djetetu redoviti studij. Posebno ako uz to treba platiti studentski dom ili sobu, hranu, knjige, prijevoz i džeparac.

Roditelji s medijalnim plaćama, realno, upućuju djecu da idu raditi što prije. U Irsku ili Hrvatsku, svejedno, ali negdje se živjeti mora.

Doista, nije fascinantno da se u Hrvatskoj smanjuje broj studenata. Bilo bi fascinantno da je obrnuto.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima