Ivor Balen (snimio Milivoj Mijošek)
Profesor na Pravnom fakultetu u Rijeci Marinko Učur darovao je svojedobno nas studente rečenicom koju i dan danas dobro pamtim: "Kada činjenice govore, i bogovi šute". Ta rečenica, kojom me profesor Učur za sva vremena zadužio, odzvanja mi u glavi nakon javnog istupa četvero novinara Glasa Istre koji tvrde da u izbornoj kampanji mi kao medij favoriziramo IDS. S obzirom na silne emocije koje su stvorene oko izbora u Istri, a prvenstveno u Puli, možda bi bilo dobro trezveno sagledati činjenice i onda temeljem njih donositi zaključke. Jer, bjelodano je da naša odmetnuta četvorka, koja je po mom dubokom uvjerenju i na veliku žalost pomiješala novinarstvo s političkim aktivizmom i potpuno izgubila doticaj sa stvarnošću, u svom dopisu i izlaganju dan kasnije na Forumu nije iznijela praktički niti jedan jedini argument kojim bi potkrijepili svoje vrlo ozbiljne tvrdnje. Ako u ovom predizbornom košmaru još uopće postoji netko koga zanimaju činjenice, a ne golo političko navijanje, u nastavku teksta pokušat ću argumentirati zašto mislim da oni jednostavno nisu u pravu. Svatko koga ne zanimaju činjenice i istina, nego samo hajka u komentarima koja će bez sumnje uslijediti ispod ovog teksta na Facebooku, možda bolje da ni ne čita ostatak. Čisto da ne gubi vrijeme.
Kao prvo, i najvažnije: jedini pravi "argument" četvero novinara, zbog čega su se, kako kažu, i odlučili na javni istup, je taj da je sučeljavanje kandidata za gradonačelnika Pule Elene Puh Belci i Filipa Zoričića u Glasu Istre bilo pristrano vođeno. Ali samo pet minuta nakon sučeljavanja, sam Filip Zoričić rekao je da je raspravom zadovoljan i da je bila korektna i konstruktivna. I ne samo to, nego je na izravno pitanje naše novinarke ako je u sučeljavanju bio zakinut - Zoričić rekao da nije! Dakle, čak ni IDS-ov protukandidat nije vidio ništa sporno, pa ni onda kada mu je potpitanjem na pladnju servirano da to kaže, ali četvero naših novinara svejedno smatra da je vođenje bilo pristrano i neprofesionalno!? I nakon takvog sučeljavanja, kojim je Zoričić, ponovimo i treći put, bio potpuno zadovoljan, četvorka Glasa Istre odlazi "u šume" i šalje apele javnosti. E pa nešto tu ne štima!
Kao drugo, neoboriva je činjenica da je u predizborno vrijeme Glas Istre posvetio golem prostor oporbenim opcijama, prije svega SDP-u, Filipu Zoričiću i Možemo. Doslovno iz dana u dan preko cijelih stranica i duplerica netko od njih, a ponekad i svi zajedno, dobivali su prostor za iznošenje svojih stavova i kritiziranje IDS-a. Istovremeno, manje-više sve njihove objave i sva njihova priopćenja objavili smo i na portalu, u pravilu na atraktivnim pozicijama na vrhu ili pri vrhu naslovnice, a dijelili smo ih i na društvenim mrežama. U moru objava, a riječ je o desecima i desecima tekstova, izdvojio bih čak dvije objave slavlja u taboru Filipa Zoričića u izbornoj večeri prvog kruga (jednu u video obliku a drugu u formi fotogalerije). Te objave spontane proslave u centru Pule su Zoričiću i njegovom timu donijele bezbrojne simpatije, pa se čovjek ne može ne zapitati kakva smo mi to IDS-ova novina koja radi tako nešto? Jer ako netko još uvijek misli da je Glas Istre u kampanji bio pristran, neka pogleda bilo koju nacionalnu ili regionalnu novinu u Hrvatskoj i izbroji tekstove i odmjeri prostor kojeg su dobile oporbene opcije. Uvjerit će se da je Glas Istre, bez ikakve sumnje, oporbi posvetio uvjerljivo najviše pažnje. Najbolji primjer pritom je pulsko Možemo koje kao potpuno nova stranka u gradu niti po jednom objektivnom kriteriju nije moralo dobiti raskošan tretman u Glasu Istre, ali su ga svejedno dobili. Za usporedbu, riječko Možemo u Novom listu nije dobilo ni 10 posto prostora kojeg je pulsko Možemo dobilo u Glasu Istre. Odmah nakon prvog kruga, za daljnji primjer, Glas Istre je predstavio četvero vijećnika te stranke na dvije stranice, a da to, ponavljam, nismo morali napraviti. I sve usprkos činjenici da su oni, ako je netko slučajno zaboravio, izrazito žestoki kritičari IDS-a.
Treći argument su kolumne i komentari pojedinih urednika i novinara kojih je također bilo na desetke, a mnoge od njih pisali su urednici i novinari za koje mi u redakciji znamo da su izrazito kritički, da ne kažem neprijateljski nastrojeni prema IDS-u. I svejedno su dobili priliku, koja im po niti jednom kriteriju i uredničkom uzusu ne mora biti dana, da pišu doslovno što god požele! Danijela Bašić-Palković, jedna od četvero nezadovoljnika, bila je suvoditeljica prvog sučeljavanja na kojem je sudjelovalo svih osam kandidata u prvom krugu, a u samoj završnici kampanje dobila je priliku napisati ne jedan nego dva komentara u kojima je sasula drvlje i kamenje po IDS-u! Oba komentara su joj objavljena bez ikakve uredničke intervencije, ali ona je svejedno uvjerena da ta ista novina koja joj je objavila ta dva teksta (i niz drugih ranije) - protežira IDS!? Pa odakle to uvjerenje? Po duhu svetom!?
Kao četvrto, sve ovo vrijeme, nevezano za kampanju, ali vrlo značajno kod donošenja odluke svakog neodlučnog birača - Glas Istre piše izrazito kritički o pulskoj gradskoj vlasti. Izdvojit ću intervju s vlasnikom Kluba Uljanik, koji ne samo da je kritizirao Grad Pulu, nego je između redaka IDS optužio za reketarenje! Iako ta njegova vrlo ozbiljna tvrdnja nije provjerena, jer on nije o tome obavijestio ni policiju - Glas Istre je objavio tekst bez pardona. Dakle, da ponovimo, u tom navodno groznom Glasu Istre koji piše samo ono što se dirigira iz IDS-a, uoči drugog kruga optužuje se taj isti IDS za reket! O komunalnim problemima, smeću odbačenom u prirodu, smradu s Kaštijuna, manjku parkirališta, oronulom centru, poispadalim fasadama, nepopločanim ulicama, pokrčenim stablima, nesnosnoj buci, propalom Uljaniku, opskurnoj rivi i još mnogočemu drugom što izravno ili neizravno tereti IDS-ovu vlast pišemo uporno iz dana u dan, potpuno nesmetanim intenzitetom u vrijeme izbora. Ako netko ne vjeruje u to ili je zaboravio, kompletna arhiva dostupna je u našoj redakciji i možemo izvaditi i pokazati svaki tekst. Ali eto, svejedno se tvrdi da smo IDS-ovi! Ili se možda treba zapitati, tko je ovdje lud? I tko laže i manipulira, a tko govori istinu?
Posljednji argument je nešto drugačije prirode i tiče se odnosa u redakciji i načina našeg svakodnevnog funkcioniranja. Naime, iz istupa četvero novinara netko može steći dojam da je glavni urednik Robert Frank potpuno nedostupan i pokvarenjački dirigira sadržajem s nekog udaljenog sazvježđa. Ali istina je sasvim suprotna. Kao u malo kojoj redakciji, što zna svatko tko je radio u novinarstvu, kancelarija glavnog urednika Glasa Istre otvorena je non-stop za svakoga, od novinara početnika do najviše rangiranih urednika. Svi mogu upasti unutra kad god žele praktički bez kucanja i razgovarati o čemu god im drago, iznijeti svoje mišljenje, raspravljati, sugerirati, a vrlo često te sugestije se i uvažavaju. Svih četvero nezadovoljnika to jako, jako dobro znaju, ali o tome šute jer se nikako ne uklapa u ulogu žrtava i mučenika koju su si dodijelili, i koju žele podmetnuti naivnom dijelu javnosti. Onom koji se rukovodi samo osnovnim emocijama, a ne argumentima i činjenicama. Zar nije logično zapitati se zašto su se samo nekoliko dana prije izbora odlučili za javni istup i difamaciju glavnog urednika, umjesto da dođu i razgovaraju o svemu što ih tišti? Zar nije možda bliže istini da zapravo oni, fantastična četvorka Glasa Istre, čine upravo ono što predbacuju glavnom uredniku - favoriziraju određene političke opcije i umjesto novinarstvom bave se političkim aktivizmom ne bi li te opcije doveli na vlast? Ljudi moji dragi, razmislite malo.
Na koncu još samo ovo: Glas Istre je postao tema ovih izbora i to ne mora biti loše ako će istina izaći na čistac. Ali, istina će izaći samo ako budu govorile činjenice, a ne oni koji su si umislili da su bogovi.
Kao zamjenik glavnog urednika ponosnog Glasa Istre vjerujem da sam profesoru Marinku Učuru vratio dug. Meni osobno, ako to nekoga uopće zanima, to je sasvim dovoljno. A našoj četvorci - na savjest.