piše ian tataj
Kulturna kontinuacija: Ishirci, srameži i regalije
(Snimio Milivoj Mijošek)
Prošli tjedan, malo putujući u »daleke zemlje«, malo se pitajući, a malo odgovarajući na činjenicu da u Istri, ali niti u Hrvatskoj kao takvoj, mi ne poznajemo neke »ludosti« koje su bogataši imali na »Zapadu«, poput capriccia – zdanja i spomenika bez ikakve praktične namjene, koje su se podizale, mahom zbog potrebe da se vlasnik i njegovi gosti mogu njima diviti, građevine zbog građevina rekli bismo, nisam ni slutio da će to ponukati interes naših sugrađana.
Naime, nekolicina ljudi, kako proučavatelja trenutne političke scene, kako učenjaka, pa i pokoji pseudo-boem, upozorili su me na to da se zapravo može neka moderna zdanja proučavati kao capriccio, a još gore time da su ona zamišljena kao nešto što bi imalo pragmatičnu namjenu, ali zapravo, riskiraju biti tako epitetizirana, pojmljena – postati capriccio, hir.
A ono što sam prošlog tjedna definirao kao »hir«, možda je bolje na hrvatskom nazivati »ishirak«, jer bi to bio plod hira, nešto što iz njega nastaje. Tako zvuči, jezično, puno istančanije, ne zvuči li?
Ono što mi je ukazano kao potencijalni ishirak je zapravo najmodernije čudo tehnologije, koje možemo sada vidjeti u Puli. Prije nekoliko godina, moglo se po prvi puta vidjeti pojavu, na Twitteru (danas X), velikih željeznih konstrukcija koje mehaničkom silom nose automobile »u nebesa«. Dok smo se tamo, malo u iščuđenju, malo s podsmjehom pitali, hoće li to ikad zapravo zaživjeti igdje osim na promo materijalima koje kineska administracija lijepi na svoje internetske stranice, ne bi li se tako pojačao dojam njih kao izvrsne moderne, visokotehnološke i napredne sile, zapravo smo svjedočili tome svojim očima.
Tako sada, u Puli, gradu prijatelju djece, prijatelju svega, gradu iznimne baštine, gradu koji među rijetkima i dalje ima rimski hram, amfiteatar, slavoluk, ziđe, gradu koji trpi sve i svašta, moramo trpjeti i taj mehanički stvor - rotacijsku garažu, koji, kako mi kažu, ukoliko ne zaživi, lako može postati svojevrsnim ishirkom. Zamislite samo da to nakon deset godina, već obljepljeno nekakvim već ruzinavim pokrovom, počne dodatno trunuti? Zapravo, onda ne bismo više ni pričali o capricciju, već o nekakvoj biblijskoj srameži - oprobriju, kako se veli u Svetom pismu.
Da stvar bude bolja, otkriveno je da je ta naprava koštala Pulaparking skoro milijun eura, a ne mogu niti zamisliti koliko to treba hraniti gorivom. Naravno, ja, kao takav, s tehnološkim shvaćanjem običnog pučana iz otprilike negdje kasnog 18. stoljeća, gledam na to tako, a možda mi netko ukaže da će to samo od sebe proizvoditi energiju, pa onda kažite, molim Vas.
Drugo što bih naveo danas je također jedna zanimljivost trenutne gradske vlasti u Puli; naime, za premijeru »Istarske svadbe« Antonia Smareglie u INK-u, otkriveno je da je gradonačelnik Zoričić morao pribaviti leptir mašnu. I to je sasma u redu, jer je to bio gala događaj. Doduše, bila je crna, a na premijere se ide s bijelom. No, pređimo na stvar. Gradonačelnik je pribavio to, kako se čini, iz gradskog proračuna. Kravata »Croata«, od, koliko ispada, nekoliko tisuća eura.
U neka druga doba, podeštati grada bi iz toga napravili jednu famu kakve nema - da su otišli kočijom u Zagreb, da bi za veliku premijeru, na koju je ovom prigodom došao i sam Ban, pardon, predsjednik Vlade, Plenković, pribavili taj artikl, koji onda ostaje svim budućim gradonačelnicima puljskim, i to kao gradska regalija, kao dio opreme koju ćemo sljedećih stotina, možda i tisuću godina gledati oko vrata naših podeštata. Ili - da svaki građanin može posuditi komunalnu leptir mašnu na tjedan dana?
Ta kravata bi trebala stajati na jastučiću u staklenoj vitrini u puljskoj riznici, zajedno s lentom grada, ključevima i ostalim simbolima vlasti ovoga grada.
U mojemu viđenju to bi onda opravdalo trošak od tih dvije tisuće eura, koliko navodno vrijedi, koliko su porezni obveznici to platili. Kada već nemamo u Puli, kao građani, pardon, mještani Fažane, besplatan parking (osim holders only), kada već moramo patiti stalne zastoje, buku, mora turista, i sve ostalo što dolazi s modernim svijetom i - »napretkom«.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
