Ako su investitori u hotel na Valkanama zemljište stekli malverzacijama, ako su podmetali požare u šumi Lungomare, ako lažu da će hotel izgledati kao na prikazu 3LHD-a koji su iznijeli u javnost i ako namjeravaju betonirati "sve do Motovuna" - onda ne samo da bi im trebalo zabraniti gradnju hotela, nego bi ih trebalo strpati u zatvor. Problem je međutim što ništa od gore navedenog nije istina, sve su to insinuacije iz kuhinje dvojca Aleksej Orel - Boris Stermotić, pulskih "junaka" iz Inicijative za Lungomare.

Te insinuacije njih dvojica izrekla su u emisiji Radija Maestral krajem svibnja, dan prije početka prikupljanja potpisa za referendum, koji će se održati za mjesec dana. Puljani su u velikom broju podržali izjašnjavanje o hotelu i nitko nema ništa protiv toga, ali sve je izvjesnije da je ta priča dobrim dijelom utemeljena na lažima. Dakle, da ne bi bilo zabune - nije problem referendum - problem je obmanjivanje javnosti narativom u kojem su investitori prikazani kao bjelosvjetski kriminalci i varalice koji su u Pulu došli uništiti Lungomare. Tu priču već mjesecima umješno plasiraju pojedinci iz Inicijative za Lungomare i njihov politički pokrovitelj, stranka Možemo!.

Da mnogošto u njoj ne štima jasno je odavno, još od famoznih javnih istupa Društva arhitekata Istre koje je oštro oplelo po projektu hotela, da bi kasnije postalo jasno da je to društvo priljepak stranke Možemo!. U galami koja je vladala u vrijeme prikupljanja potpisa rijetki su bili glasovi koji su upozoravali da Inicijativa ima svoju "verziju istine", koja se u mnogočemu ne poklapa s onim što su govorili investitori i što pokazuju dokumenti. Pojedini aktivisti na štandovima uporno su ponavljali "potpišite i spasite Lungomare", kao da će pulsku šetnicu netko premjestiti u Zagreb. Huškačka retorika se isplatila i potpisi su prikupljeni, ali mjesec dana prije referenduma konačno neke stvari izlaze na vidjelo.

Da nešto u njihovim pričama ne valja pokazali su i sami Orel i Stermotić na konferenciji za novinare u utorak u Gortanovoj uvali, gdje su snuždeno objavili da je investitor protiv njih podigao tužbe zbog onoga što su govorili na Radiju Maestral. Umjesto da hrabro istupe i odlučno poruče - tužite nas, ne možete nam ništa jer govorimo istinu - Orel i Stermotić su se pred kamerama skoro rasplakali. Svi junaci nikom ponikoše, i u crnu zemlju pogledaše. Što drugo zaključiti nego da ni sami baš nisu sigurni u istinitost onoga što tvrde?

Sve što su imali za reći u svoju obranu jest da oni nisu političari, nego građani. Kao da im to daje za pravo klevetati koga požele. Ali upravo u tom bezveznom opravdanju, tom upornom isticanju "građanstva" i pozivanju na građane leži srž cijelog problema. Možda to Orel, Stermotić i ekipa ne znaju, ali i mi ostali, koji nismo protivnici hotela, također smo građani koji žele dobro ovom gradu, premda oni vjerojatno misle da smo gmazovi.

Jedini narativ, naime, koji protivnicima hotela prolazi, jest da svoju inicijativu prikažu kao mitsku borbu dobra i zla. Da sebe prodaju kao "dobre građane", a investitore kao kriminalce. Ali da bi u tome uspjeli, moraju dosta izmišljati. I odjednom je jasno kako je nastala emisija na Radiju Maestral.

Budimo realni, u slučaju hotela na Valkanama nema ni dobra ni zla, postoje samo interesne skupine koje se zalažu za neki cilj. Inicijativa za Lungomare nije ništa drugo nego jedna od tih interesnih skupina, ma koliko se željeli prikazati kao borci za opće dobro. Jer da su borci za opće dobro, ne bi bili toliko posvađani sa istinom.

Povezane vijesti

• Zoričić ima pravo birati ljude, sve ostalo su formalnosti
• Zoričićev put u Istanbul i provincijske reakcije
• Peđa Grbin se posrao na socijaldemokraciju