Ilustracija/Zlatko Crnčec (Snimili: Marko Lukunić/Pixsell/Davor Kovačević)
Malo je toga na svijetu tako lijepo kao kada se poklope početak ljeta i početak svjetskog ili europskog nogometnog prvenstva. Dodatak tom osjećaju sreće za one mlađe, osnovnoškolce i srednjoškolce, jest i u tome da školska godina samo što nije gotova. Pa će se iz školskih kluba samo prebaciti na praćenje utakmica. Još ako se tu skupljaju kakve sličice, sreći zaista nema kraja. Nacija ponovo polako ulazi u nogometni mod. Ili točnije, već je ušla. Mediji su odradili svoje, već su obradili prvenstvo iz svih mogućih kuteva, ali za one koji vole nogomet i razumiju njegovu čaroliju čak ni to nije bilo potrebno. Oni već odavno znaju da se prvenstvo približava, znaju i u kojoj smo grupi. I znaju da danas igramo sa Španjolskom. I da su, nažalost, Pedri i Rodri u sjajnoj formi. Za one koje ne zanima nogomet, ali ipak još uvijek nekim čudom i dalje čitaju ovaj uvodnik, radi se o dvojici koji spadaju u usku skupinu najboljih svjetskih veznih igrača. Ako kojim slučajem možda ne znate ni što je to točno vezni igrač, onda možda ovaj tekst zaista nije baš za vas. Ali opet, ako ne volite nogomet, možda je to samo zato jer mu niste dali dovoljno šanse. Možda je današnja utakmica Hrvatske sa Španjolskom dobra prilika da promijenite mišljenje. Probajte.
Ono što je super jest i to da će se opet igrati međunarodno reprezentativno natjecanje koje će se moći pratiti na terasama u majicama s kratkim rukavima. Onaj Katar otprije godinu i pol možda je najbolje što prije zaboraviti. Naravno, jasno je da nikada neće moći pasti u zaborav ta bronca, odnosno činjenica da smo u dva uzastopna svjetska prvenstva zaredom završili među prvom trojicom. Ali sve ostalo kada je u pitanju taj Katar bilo je više-manje grozno. To što smo morali pratiti svjetsko prvenstvo usred zime bilo je zaista okrutno. Kakav je to mundijal koji moraš pratiti doma pred televizorom jer je vani zima. Prava zima. Ili ajde s nekom ekipom, ali opet u nekom zatvorenom prostoru. Okej, istina, tog prosinca zaista nije bila zavladala nekakva baš ono ciča zima, pa je bilo organizirano i praćenje utakmica kolektivno na gradskim trgovima. Ali opet, definitivno nije to isto ako to moraš raditi u zimskoj jakni s nabijenom vunenom kapom na glavi na temperaturi oko nule, ili u bermudama i japankama na nekakvih pristojnih i ugodnih 25 stupnjeva. Tog prosinca ljeto se moralo ili glumiti ili zamišljati, a sada ćemo u njemu moći uživati. Bit će to najbolji odušak koji su ljudi mogli zamisliti nakon tmurne i depresivne zime začinjene ratovima. Imaju ovakva natjecanja i terapeutski učinak na naciju. Ljudi koje su posao i stotine drugih obveza onemogućavali da se sretnu mjesecima sada će se moći vidjeti. I ludirati kao da su opet tinejdžeri koji su pobjegli s nastave na utakmicu. A što se tiče samog nogometa, ovo je vjerojatno ipak Lukino zadnje veliko natjecanje. Baš da će u 41. igrati i svjetsko prvenstvo 2026. ipak je malo previše za očekivati i od njega. I još neki seniori će se nakon Njemačke oprostiti od reprezentacije pa bi fakat bilo super da i ovdje padne kakva medalja.
Naravno da ima i onih kojima će to sve možda ići na živce. Koji za to imaju i prilično solidne argumente. Nogomet, nažalost, jest postao industrija u kojoj plešu milijarde. I mnogi se žele uključiti u taj ples. Sasvim je razumljivo da vas mogu iživcirati nepotrebno agresivne televizijske reklame i često iritantni nogometni analitičari. Ali pokušajte ih izbjegavati koliko je to moguće. Pratite samu igru. Tu se zaista još uvijek može pronaći dosta ljepote i sklada. A ako vas nogomet istinski i zaista ne zanima, što je apsolutno legitimna životna pozicija, onda okrenite drugi program ili naprosto ugasite televizor. Sve će to ionako trajati samo nekoliko tjedana.
A ostatak nacije pustite da se ludira, pije pivo, skače po trgovima, glupira se, navija, pjeva, raduje i moguće povremeno očajava. Sve je to ljudski i normalno. Nekad su za to služili karnevali, a danas nogomet. Koji kombiniran s početkom ljeta zaista čini jednu opojnu i neodoljivu mješavinu. Još da danas pobijedimo Španjolsku, ljeto nam zaista ne bi moglo bolje početi. I to sve skupa ne bi bila mala stvar. Zaboravite ratove, počinje nogomet.