Raspad SDP-a malo je koga razveselio. Desnica je postala sigurna da gubi mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora jer novoformirani Klub socijaldemokrata s 18 zastupnika ima pravo na to mjesto, baš kao i njihovi dojučerašnji kolege iz SDP-a, čiji se klub smanjio na 14 fotelja. Konkurencija iz Možemo! isto tako ne treba likovati jer bi se podjele mogle prenijeti i na zagrebačku gradsku skupštinu gdje im, po visokoj cijeni, SDP drži većinu. Osim toga, Možemo! je u Zagrebu u takvim neprilikama da ne može razmišljati o borbi za birače s drugim lijevim strankama ili strankama lijevog centra. Sretan čak ne može biti ni HDZ – što će im vlast bez opozicije – a i mogli bi se neki unutar središnjice sjetiti da zatraže nešto što ne mogu dobiti.

Politika, doduše, nije pitanje sreće, nego mogućnosti i prilika da se dođe na vlast. Klub socijaldemokrata u Hrvatskom saboru, stoga, treba ubrzano djelovati kako bi proklamirao neki politički cilj, iako će ga teško ostvariti u okolnostima u kojima se nalaze. Stoga nije teško zaključiti da su pred odmetnutim socijaldemokratima samo tri puta.

Prvi put koji najavljuje i dio osamnaestorice formalno predvođene Domagojem Hajdukovićem, a neformalno Davorom Bernardićem i Rajkom Ostojićem, čekanje je da se situacija na Iblerovu trgu promijeni. Dobra strana te odluka svojstvena je i bivšem i sadašnjem SDP-u – ne moraju ništa raditi. Samo sjediti i čekati. Loša okolnost je što predsjednik SDP-a Peđa Grbin ima većinu u Glavnom odboru i stranačkom predsjedništvu, i što na red za redovitu smjenu dolazi tek nakon narednih parlamentarnih izbora 2024. godine. Do tada – ki bi, da bi – govorio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Drugi put znatno je strmiji za pripadnike Kluba socijaldemokrata: trebali bi osnovati stranku, pokušati preuzeti dio organizacija na terenu, županijskih, gradskih i općinskih vijećnika te uzdrmati političku arenu. Možda bi ušli u vlast u nekim sredinama, naprimjer Istri, gdje se SDP-ovci tradicionalno međusobno ne podnose. Predsjednik te stranke socijaldemokrata pretpostavljeno bi bio Bernardić, ideolog Rajko Ostojić, a šanse imaju ako su dobri i glasni u sabornici koja im je sada jedina pozornica gdje nastupaju.

Treća opcija, možda i najvjerojatnija, sudbina je rakove djece. Svatko će otići na svoju stranu – netko u Možemo!, netko ponovno u mirovinu kao Davorko Vidović, dok bi neki po uzoru na Milanku Opačić iz prošlog saborskog saziva mogli podržavati vladajuću većinu. To je posve realno jer se na nekim "pobunjenicima" vidi da im se ne vode političke borbe, odnosno da su u politku zalutali.

Lijevo-desno, nigdje sreće sa SDP-om. Do sljedećeg izbornog ciklusa, prostor na Iblerovu trgu mogu dati u rentu nekom Kabuki kazalištu koje izvodi povijesne drame, često sa samoubojstvom glavnog junaka.

Povezane vijesti

• Bez panike, nismo Englezi!
• Euro za potkusurivanje
• IDS - protreseno, ali ne promiješano!