PIŠE DUŠKA PALIBRK
Kaska nastava, samo da ne kaska kvaliteta
Medulinski osnovci, oni iz viših razreda, kao i mali Šišanci, vjerojatno su presretni što su dobili dodatnih par dana ferija. Od nastave neće ništa izgubiti, u školama se kad-tad moraju nadoknaditi propušteni sati.
Neće im pobjeći ni novouređene učionice i suvremeni kabineti, glanc-novi sanitarni čvorovi, rasvjeta koja se pali na pokret, prozračni ostakljeni hodnici… Bitnije od male odgode početka nastave je što će ove školske godine djeca, kao i njihovi nastavnici, ući u novoopremljenu školu i što se nitko zimskih mjeseci neće vraćati doma po mraku.
U relativno dobrostojećoj Istri, moramo priznati, zadnjih se godina ipak više ulaže u školstvo. Zaostaci su veliki, istina, ali lijepo se osvrnuti na posve nove škole u porečkoj Finidi, na pulskom Velom vrhu, a sada su, evo, i u najturističkijoj općini u zemlji odlučili iz bogatog proračuna izdvojiti 43 milijuna kuna za bolje uvjete u kojima im potomci stječu temeljno obrazovanje. Škola za život ne podrazumijeva samo osuvremenjavanje predmetnih kurikuluma, već i pristojne školske zgrade, opremljene suvremenim nastavnim pomagalima, lijepe izvana, funkcionalne iznutra.
Funkcionalnost se, sjetimo se, pokazala slaba u novoj školi na Velom vrhu. Što se tiče arhitektonske ljepote i sklada, mnogima je više crna nego crvena fasada novog krila medulinske pučke škole trn u oku, neprimjerena dječjem uzrastu i u neskladu sa stoljetnim kamenim zdanjem i prethodnom bijelom dogradnjom na koje se naslanja. Ispit funkcionalnosti, što je puno važnije, malo će teže proći, recimo, smještaj knjižnično-informacijskog centra škole na drugom katu novog krila ili izbor linoleuma kojima su zastrti podovi čitave novogradnje. Linoleum nije ni praktičan ni kvalitetan i trajan. To je ono što se vidi, a štedjelo se vjerojatno i na drugim materijalima.
Kod svih novih gradnji u zemlji zadnjih je desetljeća najveća enigma kvaliteta izvedenih radova. I gradski bazen u Puli krpao se dan-dva nakon svečanog otvorenja. Gotovo da nema nove građevine koja ne propušta, curi, urušava se ili jednostavno nije dovršena. Što se dogodilo s hrvatskom građevinskom strukom, teško je sažeti u malo redaka, ali je evidentno da nema kvalitetnog nadzora izvedenih radova. Tehničke preglede prolaze i uporabne dozvole dobivaju mnogi koji nisu zadovoljili ni minimalne tehničke uvjete gradnje. Ako oni uopće i dalje postoje. Točnije, ako postoji kazna za one koji ih ne primjenjuju.
Gradi se brzo, štedi se na materijalu, radnicima, nadzor je slab pa ne čudi da sve ispadne ofrlje. Više od 1.700 novih kvadrata medulinske škole izgrađeno je u (samo) sedam mjeseci, uz paralelnu obnovu 300 četvornih metara škole u Šišanu i pred kraj dovedenu gradnju sportske dvorane od 2.000 kvadrata uz matičnu školu. Svi su bili sretni kada je primopredaja obavljena čak dva tjedna prije roka ugovorenog s izvođačem radova. Požurilo se i s tehničkim pregledom, puno brže nego inače stigla je i uporabna dozvola - važna je to investicija, lokalna zajednica to zna i ubrzava birokratsku proceduru - i u petak se sve činilo spremno za presijecanje vrpce na ulazu u školu. Dok nije stigla depeša iz Ministarstva da se sve odgađa jer zakon nalaže i njihovu kontrolu.
Bio je to pomalo šok, najviše učenicima i roditeljima, ali u zemlji slabe kontrole svaki je dodatan nadzor opravdan. Ako zaista spriječi naknadna krpanja, u najboljem slučaju u garancijskom roku.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
