Nekada se čini, osluškujući vijesti s raznih strana, da oko nas ima sve više i više bolesnih ljudi. Gotovo da ne prođe dan, a da ne čujemo vijest o tome kako je netko bolestan, poznavali ga direktno ili samo po pričama. I odmah krenu priče da ranije toga nije bilo, da je toga bilo puno manje, i da zagađenje svugdje oko nas, stres kao uzročno-posljedična veza za sve i užurbani tempo života, sve nas više dovode u nepovoljna zdravstvena stanja.

Istina, nekada životni vijek nije bio tako dugačak, i ljudi nisu niti uspijevali umrijeti od malignih bolesti u tolikom broju jer su umirali od raznih epidemija, pa i od ospica (a i dalje se zazire od cijepljenja), šarlaha, u puno većem broju od raznih gripa i sličnih problema dok nije bilo antibiotika ili ih nije bilo u velikom broju i tako kvalitetnih. A koliko je tek žena umiralo tijekom poroda i od komplikacija prilikom poroda?

Danas je zdravstvena slika drukčija, i umire se od drugih bolesti, kolikogod medicina napredovala, iako, posebice zadnjih dana, ima sve više i više kampanja za očuvanje zdravlja, prevencija, akcija, što je nekada bilo nezamislivo u tako velikom broju. Ljudi su osvješteniji, očito.

Zašto nekada nije bilo toliko redova za pojedine pretrage u bolnicama, a Pula, a i cijela Istra, je imala i više stanovnika nego danas i nije bilo privatnih praksi, odnosno bile su jako rijetke? Pa magnetna rezonanca među širim pukom, kao i razni ultrazvukovi bili su prije 20-30 godina gotovo potpuna nepoznanica, i nisu postojale liste čekanje, redovi, privatne klinike s paketima osiguranja, paketi koji pokrivaju ove, one usluge, ove, one terapije.

Jesu li bolesti brojnije od kada smo postali moderno, osviješteno društvo, od kada se puno radi na prevenciji, od kada više ne postoji nikakva sigurnost glede hrane i pića, zraka, vode? Klimatske promjene, sve što se dešava bilo gdje na zemlji, ima više ili manje dalekosežne posljedice i na naš ambijent, na naš mikrosvijet, na spektar bolesti koji nas može zateći. Ne treba biti pobornik raznih teorija urote i zavjere da bi se došlo do zaključka da je nešto trulo, na svijetu tome.

A i sama činjenica da se živi duže, jasnije daje do izražaja "rok trajanja", koji za nas ljude nije neograničen kao primjerice za med, onaj klasičan. Bez dodataka. Bez pojačanih okusa. I zato smo "kvarljiviji", upravo kao i svi kućanski aparati, automobili, sprave i ostalo.

No, razne tehnologije će sve pomoći i riješiti, klonirati, kopirati, umnožiti, napraviti bonsaie od nas i tko zna što sve ne. Živi bili pa vidjeli.