Piše Vanesa BEGIĆ
Kevin, šišmiš i santa kauč
Vanesa Begić
Još jedan Božić je prošao. Nikada takav, jedina poveznica s prošlima su bile možda sarme, koje niti korona nije izjela do kraja. Velike obiteljske fešte, druženja, putovanja, polnoćke, sve je to dobilo drugu dimenziju. Bilo što reći, analizirati, prodiskutirati o godini koja je za nama sada je potpuno besmisleno i nepotrebno.
Razne vinjete i ilustracije vele da bi ovu godinu trebalo izbrisati te da su brojke 13 i 666 mačji kašalj naspram 2020. Godina, koja je po numerolozima trebala biti najsjajnija i najbolja, ispala je kako je ispala. Zato oprezno s prognozama za 2021., a kažu da je baba Vanga svašta nešto predvidjela...
No, ostaje utjeha da je cijeli svijet u istoj situaciji, da nikome nije puno bolje, te da trenutno ne postoji niti "američki san", ali i činjenica da blagostanje i novac u ovom trenutku ne mogu puno. Nekako se posložilo da cjepivo i početak cijepljenja budu nakon Božića. Poput nade u neko bolje sutra. Kao u onim limunadastim filmovima o blagdanima, koji se repriziraju po petstoti put. Skoro kao Kevin koji je bio stalno sam u kući. Sumnjiv je taj Kevin, mora da je bio stalno u samoizolaciji.
Sve je to počelo lani u ovo doba godine, nadajmo se da će ove godine "juha od šišmiša" izostati s blagdanskih objeda. Štogod ili tkogod to bio/bilo.
Zamislimo da smo učenici i da dobijemo zadatak napisati sažetak godine na izmaku. "Godina počela, pa došla korona, lockdown, ostani doma, ljeto, prvi turisti, novi slučajevi, nove mjere, još više slučajeva, opet djelomično zatvaranje i - eto Božića i Nove godine". Otprilike tako. Više-manje uvijek na istoj paraleli i meridijanu. Bez promjena. U pidžami i trenirci.
Već neko vrijeme po internetu kruže vicevi da se Božić i Novu može dočekati uz deset ljudi bez problema, uz pitanje: "A gdje ćeš naći deset osoba bez problema?" Ili pak da su ovogodišnje destinacije za doček "las kuhinjas", "santa kauč", "the soba" i tome slično.
Svatko ima svoje viđenje cjelokupne situacije, pa tako oni koji uvijek žele izvući nešto dobro i pozitivno vele da je ova godina bila opomena da trebamo promijeniti neka svoja ponašanja, okrenuti se obiteljima, najdražim ljudima i cijeniti poštenje, trud, skromnost, marljivost. Po drugima ćemo naučiti cijeniti blagdane bez velike pompe, shvatiti njihovu pravu bit, a po trećima blagdani nisu blagdani ako nije sve otvoreno, veselo, šareno, raspjevano i kakav je to ručak ili večera bez petog rođaka s obitelji i svojtom…
Možda će se pojaviti anđeo-čuvar Clarence, kao u filmu Franka Capre "Divan život", i otvoriti nam oči za neke stvari, ili pak kada novo novo prođe i dođe opet staro novo, počet ćemo cijeniti puno više sve ono što smo ranije uzimali zdravo za gotovo.
"Dogode se stvari koje su poput pitanja. Prođe minuta, ili godine, a onda život odgovori". Ova misao Alessandra Baricca može se odnositi na cijelu proteklu godinu, gdje, zašto i kako je sve to počelo, ali i na sve pojedinačne mikrokozmose unutar jednoga makrokozmosa. Čaša je polupuna ili poluprazna?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
