PIŠE VANESA BEGIĆ
Vozačka (ne)kultura
Nedavno su svi mediji prenijeli vijest o osmogodišnjem dječaku iz Njemačke koji je uzeo ključ majčinog Golfa te vozio nekoliko kilometara po autocesti. Kad je dobio mučninu od brze vožnje, zaustavio se u za to propisanoj traci, postavio trokut i upalio sva četiri žmigavca. Iako je nekima ta vijest bila simpatična, a drugi su odmah sasuli drvlje i kamenje po roditeljima, civiliziranoj Njemačkoj i pustolovnom mališanu, ovaj slučaj otvorio je i mnoga druga pitanja.
U ljetnim mjesecima, kada svakodnevno pišemo o raznim prometnim nezgodama i nesrećama, pa i onim bizarnim, ovo je čak svijetli primjer, iako nije primjeren i sa sobom donosi negativne odgojne i moralne konotacije.
Koliko god da je mališan, naravno, pogriješio, koliko god da roditelji nisu pazili gdje (o)stavljaju ključ od auta, ipak se taj mališan pokazao puno odgovornijim od brojnih punoljetnih i "cijepljenih" vozača svugdje oko nas. Iako ima deset godina manje od dobi u kojoj se može dobiti vozačka dozvola za automobil, znao je kako postupiti u trenutku slabosti, nevolje, nemogućnosti nastavljanja vožnje.
Dijete od osam godina znalo je kako postupiti, a mnogi "odgovorni" vozači "zaborave" da par čašica i volan ne idu zajedno, da se ljubavne poruke pišu s kauča, a ne tijekom vožnje, da nisu uvijek svi smjerovi dopušteni i da je nekad bolje i zakasniti, nego nekoga (ili sebe) putem unesrećit.
Također, to dijete nije zbog lude vožnje uletjelo u šator u kampu pregazivši turista dok spava, kao što je to prije dva dana učinio jedan turist na Puntiželi nadomak Pule, a nije ni oštetilo nekoliko parkiranih auta, kao što je to nedavno učinila jedna Puljanka nakon, očito, obilnije zdravice. Dječak nije vozio zabranjenim smjerom po autocesti kao što to mnogi domaći, a i strani vozači čine na Ipsilonu; većina iz nemara, nesmotrenosti, žurbe…
Ljeti je većina vozača živčana jer su gužve, vruće je, nema parkirnih mjesta, u prometu zastoji…,pa zašto malo ne eksperimentirati slalom po cesti. Zimi je hladno za pješačenje pa opet treba malo eksperimentirati; tko mari za pješake i neometano kretanje pločnicima. Na jadne bicikliste, a i u toj skupini ima opasnih vozača, žale se i vozači i pješaci, jer im oduzimaju prostor za kretanje, a da ne govorimo o skaterima, onima s rolama i sličnim prijevoznim sredstvima. A tek psovke…
Gradska vožnja možda je jedina prilika da i najveće čistunce kojima je inače svaka jača riječ gotovo pa blasfemična čujemo kako sočno psuju i proklinju peto kolo svojte ostalim sudionicima u prometu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
