(Foto Srećko Niketić/Pixsell/Davor Kovačević)
Miro Bulj ponovo je zabio autogol. Politički. Baš kao i prošle godine kada je u sabornici pozdravio sa "Za dom spremni" tako i jučer kada je zabranio da se u jednoj sinjskoj galeriji održi izložba. Jer je financira Srpsko narodno vijeće (SNV).
Svatko tko makar površno poznaje Miru Bulja zna da on nikakav ustaša nije. Zna i da nije čovjek koji je protiv "slobode umjetničkog izražavanja". Ali s ova dva poteza stavio se u situaciju da ga se može optužiti i za jedno i za drugo.
Bulj čini se ne želi shvatiti da tim bizarnim potezima nimalo ne šteti ni SDSS-u i SNV-u. Nego im, štoviše, čini veliku političku uslugu. Opet će ispasti radikalni i primitivni hrvatski nacionalist. Iako među članstvom ovih dviju opcija ima puno većih srpskih nacionalista nego što je on hrvatski.
Ono s ustaškim pozdravom usred sabornice bilo je na naslovnicama srpskih novina i u prvim minutama tamošnjih dnevnika. Ovo s izložbom sigurno će imati isti ishod. Posebno u kontekstu zatezanja koje su zadnjih dana na djelu u odnosima između Hrvatske i Srbije.
Čini se da je stvar u tome da Bulj i ljudi slični njemu ne razumiju što to zaista znači kada jedan hrvatski parlamentarac usred Hrvatskog sabora pozdravi ustaškim pozdravom. O tom smo slučaju ovdje već pisali. Tom je prilikom Milorad Pupovac održao pravu političku lekciju i Bulju i svim ostalim kako se politika treba voditi.
Predstavio je sebe kao umjerenog, razboritog, proeuropskog i modernog političara, a Bulja i slične njemu kao obične balkanske divljake koji ni 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata ne mogu, ne znaju, a čini se baš ni ne žele pobjeći od tog najradikalnijeg oblika hrvatskog nacionalizma. Pupovac je s njima temeljito pobrisao politički pod. I istovremeno još jednom, po tko zna koji put, Srbe u Hrvatskoj opisao kao ugroženu manjinu kojoj možda baš ne prijeti pogrom, ali neka ozbiljna ugroza definitivno da.
Bulj mu je bio tako dobro nabacio na političko zakucavanje da vjerojatno ni sam Pupovac u prvi mah nije mogao povjerovati kakvu mu je dobru priliku namjestio ovaj dnevnoj politici očito potpuno nevješt zastupnik MOST-a. I imao je apsolutno pravo tu priliku i iskoristiti. Što je briljantno i napravio. Još je jednom pokazao da je zaista vrhunski političar. Što Bulj, nažalost, nije.
Sličan se ishod može očekivati i s tom nesretnom sinjskom izložbom. Besmislena i bespotrebna zabrana može samo naštetiti i Bulju i Sinju. A lako moguće i samom Mostu. Kakve veze ima činjenica da je predsjednik Savjeta Srpskog narodnog vijeća (SNV) Dejan Jović. On jest zaista izgovorio i napisao odvratne stvari o Hrvatskoj, a nad nekim njegovim tezama o prirodi Miloševićeva režima zgražali su se i viđeniji i pametniji ljudi u samom Beogradu.
Jović ima pravo ne voljeti Hrvatsku. Čak je i prezirati, što je uostalom vidljivo iz nekih njegovih javnih istupa. Ali kakve to veze ima s jednom izložbom u jednoj sinjskoj galeriji. Izložbom o narodnim običajima Srba koja poziva na toleranciju i miran suživot. Pa čak i ako je financira SNV. Nakon ovog opet će Bulj ispasti primitivac i radikal, što on ipak nije. A Jović uglađena i tolerantna osoba, što on također nije. Posebno ne ovo drugo.
Hrvatska desnica očito ne može bolje. Muči se, pokušava svašta, ali ne ide. Pokušaj pogreška. Pokušaj pogreška. I tako beskonačno sve otkad je u Hrvatskoj uvedena demokracija. Desnica i njeni političari ne mogu bolje. Što god pokušaju i kakvo god stranku formiraju, to na kraju opet propadne. I to neslavno. To se vidi i po mješavini farse i političke tragedije koja se događa u Domovinskom pokretu.
Cijela ljevica, liberali, SDSS i SNV – svi se oni mogu udobno zavaliti u fotelju, jesti kokice i uživati u tome kako Penava i Radić cipelare jedan drugog kao dva MMA borca u kavezu. Ovaj bizaran slučaj iz Sinja može im samo biti još dodatan desert u njihovom zgražanju nad bizarnostima i ludostima hrvatske desnice. Kojima očito nema kraja.
I imaju potpuno pravo rugati se svemu što ovih dana dolazi s desne strane u zaista velikim količinama. I Ćipetovim "rikvercima" i Penavinim stanovima i crvenim Ferrarijima i farsama od izbornih sabora. I potpuno bespotrebnoj i bizarnoj Buljovoj zabrani jedne izložbe.