PIŠE TIHANA TOMIČIĆ
Nade još ima za "dva brda"
(Snimio Davor Kovačević / Novosti)
U redu, inauguracija nije postala ta točka na kojoj će se dva ključna čovjeka u državi, Zoran Milanović i Andrej Plenković, dogovoriti o suradnji. Ne samo da Plenković, kao ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković također, ne ide na svečanost ulaska Milanovića u drugi mandat, nego je potpuno neizvjesno kako će njihova potencijalna (ne)suradnja izgledati u narednom mandatu. Pritom neki od prononsiranih HDZ-ovaca na tu inauguraciju idu, pa tako i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Za sve kritičare Plenkovića, taj je njen potez dokaz da premijer postupa krivo kad na svečanost ne ide. No, ona ondje ide kao bivša predsjednica Republike, pa je u drugačijoj poziciji - mnogo više distanciranoj od dnevne politike - nego je pozicija aktualnog predsjednika Vlade, Sabora ili ministara. U izbornoj noći predsjednik Milanović ponudio je ruku suradnje, premijer Plenković to je načelno odbio, barem sudeći po inauguraciji, a i po izjavama da je to samo PR gesta. Ali među zaključcima Predsjedništva HDZ-a s prve postizborne sjednice ovoga tjedna, jest i onaj da "nema prepreka da naši timovi razgovaraju o npr. vojnom osposobljavanju, koje spada u nadležnost predsjednika Milanovića". A tu je i poruka da je "dok je bio SDP-ov premijer, Milanović tvrdio da Vlada ima 99 posto ovlasti, a predsjednik samo 1 posto - no, mi tvrdimo da ih on postotno ima i više".
U kakofoniji njihovih sukoba, pri čemu famozna inauguracija svakako para uši, ovi zaključci prošli su pomalo ispod radara. A oni zapravo govore da u Vladi, prvo, priznaju da je došlo vrijeme za razgovor bar o nekim temama, i, drugo, da predsjedniku Milanoviću oni u vladajućoj stranci ne spore da ipak ima određene ovlasti, koje su ne 1 posto, nego i znatno više. Time je na neki način i HDZ pružio ruku suradnje. Ali nitko na to nije ni trepnuo. Možda to nisu dovoljno naglasili. Možda je i to isto samo PR gesta. Ali izrečeno je i napisano. Pa kad predsjednik Milanović moli u izbornoj noći da ga Vlada čuje, očito se i HDZ nada da Milanović i njegovi suradnici čitaju njihove zaključke. Svima je u ovoj državi naime jasno da je situacija u kojoj predsjednik i Vlade uopće ne surađuju - neustavna. Dok je Milanović bio u prvom mandatu, ta je blokada sustava izgledala dogledna, imala je rok trajanja. Ali sad prelazi u novih pet godina mandata. I time postaje neodrživa. Između njih dvojice, onaj koji prvi iskreno pruži ruku suradnje, bit će pobjednik. Bit će državnik. Jer građani su porukom o podršci Milanoviću zapravo baš to rekli - da više ne žele da ih se dijeli, nego da očekuju suradnju. Milanovićeva pobjeda je upravo dokaz da građani više ne žele svađe. Njegovom novom izbornom legitimacijom poslali su Plenkoviću poruku da više nije važno tko je kriv, niti tko je prvi počeo.
Nego da očekuju da Plenković uvaži Milanovića. Kao i obrnuto, Milanović Plenkovića, kad su u travnju dali podršku njegovoj trećoj Vladi. Jedna od tema na kojoj bi dva brda mogla početi suradnju upravo je ustavno utemeljena, a pragmatična tema - imenovanje veleposlanika. Oni su također u blokadi već nekoliko godina jer dijaloga između Milanovića i Plenkovića nije bilo. Možda bi to moglo biti prvom točkom dnevnog reda na njihovom prvom sastanku. Ako do toga ikad dođe. S obzirom na to da veleposlanike zajedno imenuju, da o tome suodlučuju, a nije toliko sporno kao zapovjedanje Hrvatskom vojskom i njenim resursima, to je prilika da pruže ruku, da se pokažu odgovornim ljudima i da, u konačnici, imenuju svaki svoje kadrove u diplomaciju. Ako su se SDP i HDZ prije samo mjesec dana uspjeli dogovoriti oko sastava Ustavnog suda, zašto ne bi mogli i oko ambasadora?! Naravno, ako obje strane budu htjele zaoštravanje, ništa od toga. Ako HDZ ustraje na izmjenama Zakona o obrani ne samo u dijelu vojnoga roka nego i ovlasti predsjednika, tada će kao kontru dobiti SDP-ovu inicijativu za referendumom o toj temi. A tada kreću nove podjele, možda i ulica, možda sve do plinskih boca kao prije 10 godina. To je toliko loše - ne ponovilo se. Vrijeme je da se Milanović i Plenković pokažu doraslima kao državnici, što obojica na neki način i jesu po svom habitusu. Možda da počnu od veleposlanika. Ako jednu temu riješe, i tenzije oko ostalih tema mogu nestati. Nade još uvijek ima za dva brda.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
