Nakon niza apela i upozorenja koji su danima stizali iz turističkog sektora, hrvatska Vlada je jučer konačno "presjekla" i donijela odluku o dozvolama za novih 2.000 stranih radnika koji bi trebali pomoći da se izvuče ovogodišnja turistička sezona. S obzirom da smo u tu istu sezonu već ozbiljno zakoračili, i to ne s jednom, nego s obje noge, moglo bi se dugo polemizirati o tome je li ta odluka donesena u pet do dvanaest, ili se, kako to često u našoj zemlji biva, na reakciju čekalo dok na satu nije otkucalo "12 i pet", no za nadati se je da će i ta mjera iz "zaustavnog vremena" pomoći poslodavcima da se koliko-toliko kadrovski konsolidiraju i gostima pruže onu razinu usluge koju za novac koji namjeravaju potrošiti od Hrvatske kao destinacije očekuju.

Jer često se, pogotovo u Istri, volimo pohvaliti kako se trudimo biti destinacija sa četiri ili čak pet zvjezdica i činjenica je da se u gotovo svakom kutku Poluotoka infrastrukturom i sadržajima ta razina kvalitete gradi i održava. Međutim, zadnjih godina sve veći problem mnogima postaje zadržati na jednakoj razini i kvalitetu usluge, jer se posao koji su nekad obavljali odjeli ljudskih resursa u mnogim slučajevima sveo na puko popunjavanje brojnog stanja kako se uslijed rasta opterećenja, usred sezone, sustav ne bi jednostavno raspao pred očima gostiju.

Ovo nije prvo ljeto da se to događa. Već lani smo pisali o ugostiteljima i trgovcima koji su uzaludno pokušavali naći radnike za sezonu, a da će se slična situacija ponoviti i ove godine bilo je jasno i davno prije nego što se živa u termometrima popela do tridesetog stupnja Celzijeve ljestvice. Svijet je jednostavno danas postao "manji" nego što je nekad bio i ljudi se, kad je egzistencija u pitanju, daleko lakše odlučuju dići sidro i otploviti u inozemstvo. Malo zbog zasićenja "evergreen" temama, koje se kod nas u krug vrte u javnom prostoru, malo zbog želje da im djeca ipak odrastaju u uljuđenijem društvu od onoga koje smo ovdje uspjeli izgraditi, a najviše iz ekonomskih razloga i boljih uvjeta koje mogu pružiti i pružaju bogatije zemlje, ljudi već neko vrijeme odlaze iz Hrvatske.

Oni koji su godinama brusili svoju vještinu u domaćim restoranima, caffe barovima ili recepcijama hotela s 4 zvjezdice danas svoj posao rade u Njemačkoj, Švedskoj ili Irskoj, a mjesto koje je ostalo upražnjeno za njima nije tako lako popuniti. Poruke da se slobodna radna mjesta u turističkom sektoru popune ljudima koji su u evidenciji Zavoda za zapošljavanje ne samo da je krajnje neozbiljna, već pokazuje i duboko nerazumjevanje suštine problema. Jer niti konobarenje, niti kuhanje, ni čišćenje i pospremanje soba, a ni drugi poslovi za koje su na startu ove sezone ostala upražnjena radna mjesta, zasigurno nisu ona vrsta posla kojom se baš bilo tko iz evidencije Zavoda zna i može baviti istog trena kad se za tim ukaže potreba. Ukoliko Vlada na taj način namjerava smanjivati nezaposlenost, onda već od jeseni treba putem HZZ-a potaknuti prekvalifikaciju i doškolovanje, pa onima koji žele raditi u turizmu omogućiti stjecanje znanja i vještina koje su im u toj djelatnosti nužne. Što se plaća u turizmu tiče, one su danas zbog situacije sigurno veće nego što su bile jučer, no činjenica je da nikad neće biti na onoj razini koju za isti posao mogu ponuditi poslodavci u zemljama Zapadne Europe.

Oni kojima je visina plaće motiv i dalje će odlaziti, no potrebno je to predvidjeti i omogućiti da turistički sustav, kao ogromni generator prihoda, usprkos tome nastavi funkcionirati normalno. Treba omogućiti da se sezona dočeka uz razinu usluge koja će biti na razini četiri ili pet zvjezdica, a hoće li za to biti dovoljno domaćih radnika, ili će taj posao odrađivati Makedonci, Srbi ili Filipinci, zaista je najmanje bitno.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast