riječ glavnog urednika
Realnost Istre su reformirani IDS, BANGLADEŠANI I FILIPINCI
Milivoj MIJOŠEK
Istra nije izolirani otok i upravo zbog deficita radne snage potrebne za njeno održavanje na visokim gospodarskim brojkama Poluotok je pred velikim migrantskim izazovima. Pitanje je da li je moguće osigurati optimalan broj radno sposobnih koji su potrebni za opsluživanje golemih turističkih kompanija i građevinskog sektora, a da to ne ugrozi istarski način života. Pitanje je i koliko su se Istra i Istrijani spremni mijenjati i prilagođavati neminovnostima poput novog vala doseljavanja sa svih strana svijeta
Istra: 2025. godina. Broj stanovnika: oko 220.000. Istrijana: sve manje. Talijana: isto. Stranaca s prebivalištem na Poluotoku: sve više. Demografska slika najrazvijenije hrvatske regije mijenja se ubrzano. Veliki hotelski lanci i lokalni građevinari deficit radne snage rješavaju uvozom jeftinijih Bangladešana i Filipinaca. Bangladešani su okrenuti islamu, 90 posto ukupnog stanovništva su sunitski muslimani. Filipinci su rimokatolici, kao i prevladavajući narod u Istri dijele iste crkvene redove. Vjeruju u istog Boga kao i ovdašnji Hrvati koji se izjašnjavaju Istrijanima. To im olakšava integriranje u društvo. Nedjeljne mise zbližit će Filipince s domaćim življem. Početnu sumnjičavost zamijenit će obostrana otvorenost. Aleluja je ista u cijelom svijetu, a Isus Krist je jedan, jedini i neponovljivi.
U odnosu Istrijana s jedne te Bangladešana i Filipinaca s druge strane svi profitiraju: popularna win-win situacija. Istra dobiva toliko potrebnu radnu snagu, a Filipinci i Bangladešani žarko željeni posao na Zapadu. Neupućeni će reći, hvaleći te marljive narode čiji pripadnici definitivno izgledaju drugačije od Europljana, da su se i Filipinci i Bangladešani u Istri savršeno asimilirali, očito ne znajući da taj pojam suštinski označava negativan proces kad pojedinac ili grupa preuzimaju osobine vladajuće kulture gubeći svoj osobni identitet.
Balans
Neovisno o tome jesu li integrirani ili asmilirani, Bangladešani i Filipinci su ovdje, u Istri, prema ovoj projekciji koja je i više nego vjerojatna, zaposleni kao građevinari ili kao pomoćna snaga po hotelima, vrijedni su i nenametljivi, željni rada i ostanka na ovom dijelu planete. Hrvatska bi, inače, iz Bangladeša mogla uvoziti građevinare, liječnike i medicinske sestre te radnu snagu u turizmu. Sve što treba Hrvatskoj potrebno je i Istri, možda i više.
Filipinci, a posebno Filipinke, kao stvoreni su za kućnu poslugu. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Dubaiu upravo Filipinke drže kičme obitelji s kojima žive brinući za tuđu djecu i domove kao da su njihovi. Filipinci i Bangladešani živi su dokaz kako se trbuhom za kruhom ekonomske migracije pomiču s krajnjeg istoka prema zapadu. Radna snaga s Dalekog istoka ide zapadnije, prema ovom, našem dijelu Europe, a radna snaga iz ovog dijela Europe pomiče se prema razvijenijem zapadu kontinenta. Takvi procesi su neminovni jer na jednom mjestu u svijetu postoji višak, a na drugom manjak radne snage. Migracije stanovništva dovest će pitanje ponude i potražnje u priželjkivani balans. Istra je mali dio te velike svjetske priče.
Nego, može li Istra primiti 10, 20, 30 tisuća bangladeških i filipinskih radnika neophodnih da se održi ritam razvoja njenog gospodarstva strukturno oslonjenog na turističku djelatnost? Može li uopće infrastruktura Istre apsorbirati toliki broj ljudi? Ako se turistička sezona u Istri produži na priželjkivanih devet, deset mjeseci godišnje, jesmo li spremni kao svoje nove susjede primiti ljude druge boje kože i rase? Kako će bijeli supremisti gledati na njih? Možemo li podnijeti da se naše kćeri žene s njihovim sinovima? Možemo li prihvatiti da nam unuk dobije ime po bangladeškom predsjedniku Abdulu i premijeru Sheikhu ili po filipinskom predsjedniku Rodrigu?
Može li Istra prevladati sociološke i kulturološke razlike koje dijele njene stanovnike naspram Filipinaca i Bangladešana? Hoće li nam Azijati biti prihvatljivi kao jeftini i vrijedni radnici, a smetnja kao susjedi? Hoćemo li se nepristojno za njima okretati u lokalnom trgovačkom centru? Hoćemo li među njima tražiti potencijalnog bombaša samoubojicu? Možemo li izbjeći histeriziranje kad dan nakon terorističkog napada u Parizu u dječjem parku vidimo ženu prekrivenog lica koja potječe iz arapskog svijeta? Hoće li i to biti istarska realnost?
Trendovi
Svjetski trendovi sa zakašnjenjem dolaze na ova područja tako da ono što je Njemačkoj, Austriji ili Italiji normalno, poput suživota s drugačijima u svakom smislu, što ponekad podrazumijeva i određene rizike, ovdje postaje realnost tek nakon pet, deset ili još više godina. Istra nije izolirani otok i upravo zbog deficita radne snage potrebne za njeno održavanje na visokim gospodarskim brojkama Poluotok je pred velikim migrantskim izazovima. Pitanje je da li je moguće osigurati optimalan broj radno sposobnih koji su potrebni za opsluživanje golemih turističkih kompanija i građevinskog sektora, a da to ne ugrozi istarski način života. Pitanje je i koliko su se Istra i Istrijani spremni mijenjati i prilagođavati neminovnostima poput novog vala doseljavanja sa svih strana svijeta.
U uskim hrvatskim političkim okvirima Istra je specifična i često iz njih izlazi. Srećom je u širokom luku zaobilazi desničarski populizam, ovdje se nitko ne opterećuje Istanbulskom konvencijom, a na crnce, homoseksualce i Azijate barem dosad nije se gledalo ni s otvorenom ni s prikrivenom sumnjom ili predrasudom po kojoj su prvi, crnci, potencijalni nositelji kriminalnih ili terorističkih aktivnosti, drugi, homoseksualci, proizvod masona ili nekog drugog centra moći koji eksportiranjem pripadnika specifične grupe ljudi radi štetu području na koje dođu, a treći, Azijati, prljavi su, radikalni i toliko drugačiji da ih prije nego što su se raspakirali treba vratiti odakle su došli. Trenutna je Istra iznad svega toga.
Mržnja ne živi na ovim prostorima. Generalno gledajući, ova je regija oaza tolerancije, prostor mira i sigurnosti u suludoj europskoj užurbanosti života, gdje se terorizam i masovna ubojstva izmjenjuju gotovo svakodnevno. U Istri toga nema. Zid zajedništva gradi se godinama, ciglom na ciglu, i na čvrstim temeljima. Polutradicionalna zatvorenost ovdašnjeg društva gubi snagu pred neminovnim promjenama koje su zahvatile cijelu planetu. Globalizacija koja je došla i do Istre čini svoje. Sve je brzo, dostupno, provjerljivo i izvedivo. Razvoj svjetskog gospodarstva je toliko uznapredovao da ugrožava sam opstanak svijeta i čovječanstva. Traži se održivi model suživota industrije i ekologije.
U Istri tome treba pridodati i turizam. Ovdje je sve posloženo: more je čisto, voda kvalitetna, zrak čist. Svjetska sila poput Kine dala bi milijarde i milijarde dolara samo kad bi uspjela u prirodu vratiti ravnotežu koju je izgubila zbog svog pretjeranog razvoja. Ekologiju su trajno žrtvovali zbog novca i profita, njihovo ekonomsko jačanje uništilo je vodu i zrak. Istra na to pomno pazi. Pažljivo raspolaže resursima. Škrta zemlja čuva svoje blago. Ljubomorno štiti komparativne prednosti. Regija godinama raste, trendovi su stalno u zoni pozitivnog. Platforma za svaki oblik gospodarskog razvoja u duboko politiziranoj zemlji kao što je Hrvatska je sama politika. Ona postavlja okvire, utvrđuje pravila, nameće rješenja, naprosto odlučuje o svemu važnom.
Evo i primjera: novim Zakonom o turističkom zemljištu koji bi se u primjeni mogao naći početkom sljedeće godine hotelijerima i hrvatskom kampingu oslobodilo bi se oko 10 milijuna četvornih metara terena na kojima će se graditi novi turistički objekti. Dođe li do toga, Filipince i Bangladešane uvozit će se kao radnu snagu intenzivnije i brže nego što se moglo i pomisliti.
Nagrade
Turizam je, kad je o Istri riječ, toliko duboko ukorijenjen u njeno gospodarstvo da je po svom značaju neusporediv s bilo čime. Tim su važnije brojne turističke nagrade koje su ovih dana na državnoj razini pokupili Rovinj, Pula, Poreč, Rabac, Labin, Novigrad i Pazin. Nagrade su uvijek potvrda kvalitetnih promišljanja, dobrog rada, kompetentnosti i kompetitivnosti. Činjenica da su ih ove godine dobili svi značajniji urbani centri u Istri zorno govori o pravilno zacrtanom razvojnom putu ove regije. Da bi se i dalje gospodarski razvijala, u Istri kao i svakom sličnom području politički sustav mora funkcionirati.
Na unutarnjopolitičkom planu Istra je regija sa stabilnom vlašću, bez većih i značajnih političkih potresa koji bi izazvali ozbiljne krize. I to je važno. U Hrvatskoj je sustav tako postavljen da gospodarski razvoj ovisi o političkim okolnostima. S izuzetkom nekada Ladonje, SDP-a dok je bio u punoj snazi i Luciana Delbianca, Istrom dominira i dominirat će IDS kao jedan od temelja istarske političke arhitekture. Razvoj te stranke i njeno prilagođavanje trendovima važno je za ovdašnje gospodarstvo. Brza primjena novih informacija i znanja preduvjet su ne samo gospodarskog nego i političkog funkcioniranja.
Kroz sustav vladanja Županijom, Pulom i većinom gradova i općina, IDS mora stvoriti osnovu za još kvalitetniji gospodarski razvoj Poluotoka. No da bi u tome uspio, uz konkurenciju koja ga mora poticati da iz svojih resursa izvuče zadnji atom snage i ideja, i sam IDS se mora mijenjati. Iz redova te stranke dolaze informacije i najave promjena njegove politike.
Javnost bi uskoro mogla dobiti reformirani IDS. Traže se nova rješenja, osmišljava se nova strategija koja u javni život mora uključiti poduzetnike, nezavisne intelektualce i nestranačke ljude spremne svoja znanja i iskustva staviti u funkciju općeg razvoja. Dosadašnji koncept funkcioniranja stranke pomalo se potrošio, politički prioriteti i fokusi se mijenjaju, mnogi su zacrtani planovi i ostvareni, no situacija nikada nije tako dobra da ne bi mogla biti i puno bolja. Sa svojim promjenama koje po svemu sudeći priprema IDS ne smije ni pogriješiti ni kasniti jer bi u protivnom mogao usporiti razvoj regije kojom tako suvereno upravlja.
Napredne ideje
Ovo nije ni oda ni hvalospjev IDS-u koliko je to realnost koja tu stranku stavlja pred novi ispit političke zrelosti – neizbježno uvođenje novih i naprednih ideja. Suživot politike i gospodarstva, sinergija ekologije, industrije i turizma, jačanje IT sektora. To je sadašnjost i budućnost Istre. Ovdašnjem biznisu treba svježa krv i radna snaga. Suštinski je svejedno hoće li to biti Bangladešani i Filipinci koji su uzeti kao primjer, ili možda Tajlanđani i Indijci. Heraklitova Panta rhei, sve teče i u stalnom je toku i promjenama najbolje oslikava razvoj i dinamičnost današnjeg društva. Uostalom, samo mijena stalna jest. Živimo u trenutku gdje je promjena tako ubrzana da počinjemo vidjeti sadašnjost tek kad počne iščezavati. Zato promjenama treba trčati ususret, a ne ih čekati jer bi to moglo biti kasno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
