Ilustracija/Zlatko Crnčec (Snimila Ana Križanac/Davor Kovačević)
Povećava se minimalna plaća. Ona će iznositi negdje oko 670 eura. Ovo je definitivno najbolja vijest od onih koje su ovih dana došle iz Vlade. Ima tu i drugih dobrih vijesti, od više studentske satnice pa do potpisivanja trećeg dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru sa sindikatom državnih i javnih službenika. Vlada je željela i uspjela izbjeći bilo kakav sukob sa sindikatima u predizbornoj godini. Istovremeno je ministar financija Marko Primorac iznio najave za niz pozitivnih pomaka kada je u pitanju stanje državnih financija i smanjenje stope inflacije u sljedećoj godini.
Što se tiče povećanja minimalne plaće, Hrvatska je socijalna država i ona mora štititi ponajprije one najslabije. A na tržištu rada to su oni koji imaju najmanje plaće. S dvije dosadašnje minimalne plaće bračni par je bio ispod razine siromaštva. Bez obzira na inflaciju koja je visoka, ovo će ipak barem malo ublažiti njihove probleme. Iako se njihov status neće trajno bitno poboljšati, ovo je ipak nekakav korak unaprijed. Mali i nedovoljan, ali ipak korak unaprijed. U krivu su oni koji smatraju da bi i ovu situaciju, najmanju cifru koju bi netko trebao dobiti za osamsatni radni dan, trebalo određivati tržište. I da je ovo još jedno besmislenog i suvišno uplitanje države u gospodarske tijekove. Zasigurno će se javiti i oni koji smatraju da bi ovo moglo poremetiti gospodarski rast jer se povećava cijena rada. Ali ovdje je riječ da se nekog ipak malo odljepljuje od razine siromaštva. I povećava agregatna potražnja, ma o kakvim minimalnim iznosima govorimo.
Minimalna plaća nije stvar ekonomskih projekcija već odluka jednog društva da mora postojati nekakva donja granica za ono koliko se može dobiti za osam sati rada. To je mjera civiliziranosti i humanosti jednog društva. A ne tek jedan od ekonomskih indikatora. Iz svih tih ekonomskih projekcija na kraju krajeva nalaze se nekakvi stvari ljudi koji se pokušavaju snaći u ovim teškim ekonomskim vremenima.
Naravno, prava bi stvar bila to da je hrvatsko gospodarstvo na tako visokoj razini da bi određivanje minimalne plaće bilo potpuno izlišno. Da gospodarstvo samom svojom snagom generira situaciju u kojoj bi famozno tržište omogućilo veću minimalnu plaće od ovih 670 eura koliko je sada propisala Vlada.
A za treba napravit puno drugih stvari. Treba naprosto provesti sve one famozne reforme koje trebaju Hrvatskoj već desetljećima. A nikako da se naprave. Hrvatska je mala zemlja, a što se tiče broja stanovnika postaje sve manja. Pa mi smo kao neki veći gradić u Kini. S nizom prednosti kao što je geografski položaj ili Jadransko more koje generira velike prihode od turizma na koje ne mogu računati naši najbliži susjedi.
Naravno, dobra je stvar i to da se postigao sporazum o temeljnom kolektivnom ugovoru sa sindikatima državnih i javnih službenika. Neće se dogoditi situacija da neka od državnih i javnih službi uđe u višemjesečni štrajk. U cijeloj ovoj situaciji premijer Plenković dobro je primijetio i da bi bilo jako dobro kada bi povećanje plaća u državnom sektoru pratio i privatni. Nekada je privatni sektor prednjačio u dobrim plaćama, a sada situacija kao da se promijenila na njegovu štetu. Pitanje je koliko dugo Hrvatska može izdržati zanemarivanje rasta plaća u privatnom sektoru. Do toga su doveli i neki vanjski faktori.
Punopravno članstvo EU demografski je osiromašilo Hrvatsku. Po zakonima ponude i potražnje, koji ponekad funkcioniraju čak i u Hrvatskoj, došlo je do povećanja plaća u nekim gospodarskim granama zbog nedostatka odgovarajuće radne snage. Odjednom je dio radnika u privatnom sektoru mogao računati s plaćom od preko tih famoznih tisuću eura. Ali umjesto povećanja plaća koje bi onda možda i dovelo do smanjivanja iseljavanja, otvorene su granice za strane radnike. Koji će pristati raditi za minimalac ono za što jer prije toga domaći radnik mogao tražiti, i dobiti, preko tisuću eura.
Vijesti s Vlade su dobre. Hrvatska ide naprijed. Ali puno, puno presporo. Umjesto da smo postali moderna država s dinamičnim gospodarstvom, mi smo ostali negdje na pola puta. Ali, kratkoročno gledano, situacija je ipak sanirana. Državni i javni službenici neće štrajkati, minimalna plaća je povećana.