KOMENTAR ZAMJENIKA GLAVNOG UREDNIKA
SLUČAJ PULSKOG VRTIĆA: Nije dosta što su uhljebi, još su i bezobrazni
Vjerojatno nema razloga sumnjati u stručnost čelnice vrtića Sanje Subotić, ali način na koji se ona ponaša kao ravnateljica jedne ozbiljne odgojne ustanove sugerira da je na taj položaj možda i zalutala. Njezin suprug zaposlen je u Gradskoj knjižnici, a predsjednica Upravnog vijeća Burić-Bučaj radi u Gradu Puli kao savjetnica za mjesnu samoupravu. Ma tko bi rekao! Svo troje glavnih likova iz ove basne nakačeni su na gradsku špinu kao vagoni na lokomotivu
Ravnateljica pulskog gradskog vrtića "Mali svijet" Sanja Subotić očigledno smatra da je ta javna ustanova njezina djedovina, kao da su joj vrtić dali roditelji ili neki bogati ujak iz Amerike. Sanja Subotić naime, kako je pisao Glas Istre, angažira svog nevjenčanog supruga Darka Anđića na informatičkim poslovima, što on, kako kažu, radi besplatno, ali ima uvid u interne podatke vrtića. Suprug taj posao radi bez ikakvog papira ili traga, odnosno onako kako je supruga to opisala za Glas Istre: "ja to njega pitam kao doma".
Cijelu tu u najmanju ruku neobičnu priču na višu razinu interesa stavila je sama ravnateljica Subotić, koja je u komunikaciji s novinarkom bila prilično bezobrazna. Točno kao da je vrtić, ponovimo još jednom, njezina privatna prćija, a ne javna ustanova koja se financira novcem svih onih koji plaćaju porez u ovoj zemlji i ovom gradu. Da netko krivo ne shvati, novinari Glasa Istre ne smatraju da su svete krave kojima se treba klanjati svatko koga nazovu, ali očekuju barem minimum kooperacije i dobronamjernosti, pogotovo od javnih djelatnika koje svi zajedno plaćamo i kojima je suradnja s novinarima u neku ruku i dužnost.
Vještim manevrom, nakon što se obrušila na novinarku klasičnim protupitanjima i protukomentarima tipa "zašto me to pitate" i "znam je kamo to ide", Subotić je cijelu priču nakanila prikazati kao dio odgojnog procesa u kojem se djecu uči volontiranju, dobrostivosti i brizi za druge. Ravnateljica Subotić, njezin suprug također, a i svi oni zajedno koji imaju ikakve veze s vrtićem "Mali svijet" iz Pule, prikazani su u njezinom pisanom odgovoru gotovo pa kao mali bijeli anđeli koji grade bolji svijet ljubavi i prijateljstva. Kada čita njezin odgovor, čovjek ne može ne zamisliti ravnateljicu Subotić s onim krugom oko glave i 12 odgojiteljica u pratnji kako lebdi livadom i prosipa šarene latice svuda oko sebe.
Tu prilično šuplju priču međutim dodatno je probušio poznati pulski sindikalac Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, koji u vrtiću ima 30-ak članova. Osim što potvrđuje da suprug ne bi smio imati uvid u vrtićke podatke, Cerovac kaže da već neko vrijeme u toj ustanovi postoje problemi u komunikaciji, da su međuljudski odnosi prilično narušeni te da se pojedini djelatnici žale na mobing. Nećemo gatati, ali obično radnici ne mobingiraju šefove, nego obrnuto. Nevolje u raju!
Treći lik u ovoj priči, nakon supruge i supruga, je Iva Burić-Bučaj, predsjednica Upravnog vijeća vrtića "Mali svijet". Ona se na poziv novinarke Glas Istre ponašala kao da je predsjednica Upravnog vijeća tvornice radijatora u Vladivostoku, a ne pulskog vrtića u kojem se očito nešto događa i zbog kojeg je novinarka zvala. Burić-Bučaj taj nadriposao radi za 1.000 kuna mjesečno, ali se ne osjeća dužnom napraviti jedinu stvar zbog koje ta uhljebnička funkcija uopće postoji, a to je da barem tu i tamo baci oko ako je u vrtiću sve u redu. Jer u vrtiću očigledno štošta nije u redu, a predsjednica UV-a za to nema ni pet minuta vremena, pa je na koncu poslala skoro pa identičan odgovor kao i ravnateljica. Dakle, i ona po nekoj livadi negdje prosipa neke latice.
No dosta šale, vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. A to pravo ime je: nije dosta što su uhljebi, još su i bezobrazni. Vjerojatno nema razloga sumnjati u stručnost čelnice vrtića Sanje Subotić, ali način na koji se ona ponaša kao ravnateljica jedne ozbiljne odgojne ustanove sugerira da je na taj položaj možda i zalutala. Nadalje, njezin suprug zaposlen je u Gradskoj knjižnici, a predsjednica Upravnog vijeća Burić-Bučaj radi u Gradu Puli kao savjetnica za mjesnu samoupravu (što god to bilo). Ma tko bi rekao! Svo troje glavnih likova iz ove basne nakačeni su na gradsku špinu kao vagoni na lokomotivu. Da ih netko otkači, vjerojatno bi istog trena izletjeli s pruge.
I kad se malo bolje razmisli, njihov bezobrazluk u ophođenju s novinarkom uopće ne treba čuditi. Kad netko na pladnju dobiva ono što želi, onda misli da je taj pladanj stvoren za njega, a on za pladnjeve. Baš kao što ravnateljica vrtića "Mali svijet" misli da je vrtić njezina djedovina, a predsjednica Upravnog vijeća da ne bi trebala razgovarati o ustanovi kojom upravlja. Mi iz Glasa Istre, eto, mislimo da su pretjerali.
I da, da im je ime vrtića sjajno. Njihov svijet doista je malen.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
