Kakvo vam je pravosuđe takva vam je i država. Ova stara, ali istinita izreka vrijedi za sve države, ne samo za Hrvatsku. Ali kod nas je još malo kompliciranije. Pravosuđe, odnosno stanje u njemu, takvo je da nitko, baš nitko, ne želi biti prvi čovjek USKOK-a, dijela Državnog odvjetništva koje se bavi progonom korupcije i organiziranog kriminala. Zašto je tome tako pokušala je jučer u Saboru s nevelikim uspjehom pojasniti glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

Problemi hrvatskog pravosuđa puno su stariji od ovog nedavnog događaja da se nitko nije javio na natječaj. Oni su stariji od 1990. Te je godine došlo do mirnog prijelaza vlasti nakon pada komunizma. Došla je nova vlast koja je napravila svojevrsnu čistku. Sama ideja bila je ispravna. Nakon 45 godina diktature u kojoj se pravosuđe nebrojeno puta osramotilo svakako je trebalo promijeniti puno toga, posebno u kadrovskom smislu. Neke ljude, posebno one koji su se bavili kaznenim predmetima, svakako je trebalo ukloniti iz sustava. Međutim, kako to često biva u Hrvatskoj i ovo je napravljeno na potpuno pogrešan način. Promjene su se radile tako da je iz sustava izbačeno puno dobrih i nekompromitiranih ljudi, a da su u njemu ostali neki koji su se toliko ogriješili u elementarni ljudski moral i etiku da su zaista zaslužili biti lustrirani. Odnosno trebalo im je doživotno biti zabranjena bilo kakva mogućnost obavljanja bilo kakve javne djelatnosti. Ali eto na vrijeme su se prestrojili, a u razdoblju neposredne ratne opasnosti zbog velikosrpske agresije nije se željelo šiljiti po starim ranama. A puno onih koji su u pravosuđe ušli u to vrijeme napravili su to po političkoj i rođačkoj, a ne stručnoj liniji.

Da se tada posao pročišćenja pravosuđa napravio kako je trebalo, gotovo sigurno Hrvatska danas ne bi imala ovakvih problema s ovom granom vlasti. Međutim, napravilo se šlampavo i koruptivno, a po istom se obrascu radilo se i sljedećih desetljeća. Te 1990. bila je propuštena velika prilika koja se tako skoro neće ponoviti.

Pa smo sada došli u situaciju da nitko ne želi biti šef USKOK-a. Ili možda točnije rečeno nitko se ne usudi. Za hrvatske prilike plaća je jako dobra, oko 3.000 eura. A sam posao je veliki izazov da se napravi korist za društvo koje će onda znati cijeniti takva postignuća. Mada Hrvoj-Šipek donekle ima i pravo kada govori da se njeni ljudi jako troše na poslu, a da nekakvog punjača, kako je to ona rekla, u vidu zahvale šire društvene zajednice - nema. Ali opet, moglo bi se nabrojiti desetak slučajeva u kojema je pravosuđe bilo ili presporo ili je skrenulo pogled na drugu stranu. Ali kada su se događala velika uhićenja javnost je bila na strani USKOK-a. A neki od njegovih čelnih tretirani kao borci za pravu stvar.

Dakle, usprkos svemu tome nitko, baš nitko se nije želio javiti na natječaj za prvog čovjeka USKOK-a. Što napraviti? Možda je to lako reći, ali zato jako teško napraviti. Pravosuđe je predmet žestokih političkih borbi u kojima oporba - legitimno, ali ponekad na pogrešan način - želi osvojiti političke bodove pokušavajući na svaki način povezati neke doista čudne postupke DORH-a i USKOK-a s izravnim utjecajem Vlade na pravosuđe. Nikakav smoking gun, odnosni nikakav konkretan dokaz nije izašao u javnost mada je u zadnjih tridesetak godina zaista bilo puno indicija u tom smislu.

Naravno, veliko je pitanje je li država takva zbog toga što ima ovakvo pravosuđe, ili je ono takvo zbog toga što je država takva kakva jest. Ili naprosto jedni utječu na druge da budu takvi kakvi jesu. Pa se sve vrti u jednom beskrajnom krugu iz kojeg kao da nema nikakvog izlaza.

Mada opet, kao i u nekim drugim stvarima, Hrvatska ipak ide naprijed, ali presporo. A da bi se poboljšalo stanje u pravosuđu potrebno bi bilo poboljšati rad policije, za što nema novca. Bilo bi potrebno ojačati medije, što je u ovom trenutku, a moguće i vječno, nemoguća misija. Bilo bi potrebno i da politička klasa bude dovoljno prosvijećena da ne pritišće pravosuđe. Dakle, jedan sveobuhvatan i kompliciran proces koji je teško pokrenuti, a još teže dovršiti. Ima li Hrvatska kao društvo snage za njega, teško je reći. Valjda ima, za dobro svih nas.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast