Hrvatska politika dosegla je jučer u Saboru višu razinu. Ili možda bolje reći - nižu. Svjedočili smo nezapamćeno bizarnoj sceni, u kojoj hrvatski premijer pokušava držati govor o stanju nacije, a oporba ga ometa i ne dozvoljava da dođe do riječi. Čak i ako je "VAR" u pravu, da je Plenković počeo govoriti prije nego je trebao, to ne znači da se cirkus nije dogodio.

Sve je izgledalo kao predizborni skup HDZ-a u domu kulture (ali bez vodoskoka), gdje su se u publici okupili aktivisti koji su došli ometati predizborni govor suparničkog kandidata. Dogodio se vrlo neugodan politički presedan, i to u najvišem domu politike. Hoće li oporba svaki put kad Andrej Plenković dođe u Sabor izvoditi isti show? Je li normalno da zastupnici ne dozvoljavaju predsjedniku Vlade da govori? I, uostalom, je li i on sam toliko uporan da nastavlja govoriti čak i kad vidi da je to tehnički nemoguće?

Vjerojatno je odgovor građana na sva ova pitanja isti - Sabor je ponovo bio "kokošinjac", politika je postala trivijalna, i svima se ova banalizacija već pomalo gadi. Rezultat? Onih skoro petina neopredijeljenih građana u anketama, plus ona trećina koja uopće ne planira izlaziti na izbore, sad je vjerojatno odlučila - ostat ćemo na izborima kući. A to je zapravo poraz politike.

Iako je opozicija naizgled nadigrala premijera, jer su ga na kraju ipak evidentno iziritirali, to međutim ne znači da je na duge taze baš on gubitnik nakon ove epizode. Prvo, tu je njegova teza o dvije Hrvatske: iako to nije baš inkluzivna poruka, on želi poentirati na tome da on i njegova Vlada grade i rade (kako se nekad govorilo u socijalizmu), a da je oporba destruktivna i rušilačka. Ima tu nešto istine, jer kad se pogleda modus operandi tzv. progresivne ljevice, izrasle na tadašnjem sukobu s Milanom Bandićem, činjenica je da se takva politika aktivizma vodila godinama u Zagrebu, gdje se sjednice Skupštine danima nisu uspjele održati do kraja jer je lupanje o klupe bio standard. Sad se to samo preselilo u Sabor.

I drugo, Plenković će ovu situaciju iskoristiti u vlastitu korist - za očekivati je da nakon ovoga sve do dana izbora ponavlja tezu o tome da oporba ne poštuje instituciju Sabora, instituciju premijera, niti institucije kao takve. Teza oporbe o tome da je premijer Plenković "okupirao institucije" kao što iz oporbe često tvrde, sad će biti okrenuta protiv njih jer apsolutno ne treba sumnjati da će Plenković tvrditi da je upravo suprotno - da su oni ti koji idu protiv digniteta institucija i da nisu podobni da bi upravljali Hrvatskom. Tu je teza o tome da sam predsjednik Republike Zoran Milanović ne poštuje institucije, s obzirom na to da on ne obilježava "HDZ-ov Dan državnosti" 30. svibnja, ne potpisuje važne zakone u primjerenom roku, a sad se na to samo nadovezuje jučerašnja epizoda.

Bit će ona zapamćena i po tome što je ne samo lijeva oporba, nego i ona zdesna naljutila premijera. Šef HDZ-a pobrojio je i grijehe Domovinskog pokreta. Pravio se da ne zna za izjave svojih koalicijskih partnera iz SDSS-a i liberala koji su rekli ranije da bi DP potencijalno mogao biti partner u nekoj budućoj vladajućoj većini. To je preko usta prevalio čak i jedan Milorad Pupovac. Ali sada je DP ponovo na crnoj listi. Zato ova epizoda može imati i nešto dugotrajnije posljedice na općem međustranačkom planu.

Šef Vlade istinski vjeruje u to da je u sedam godina mandata unaprijedio Hrvatsku. Svakako i jest, jer danas se bukači ustaških pokliča napokon privode, Istanbulska konvencija dobiva primjenu zakonom koji zasebno tretira femicid, društvena klima sigurno je normalnija nego prije sedam godina, ne dominiraju više ustaše, partizani i branitelji. Upravljanje krizom u pandemiji bilo je relativno uspješno, kao i energetskom krizom u zadnje dvije godine, infrastruktura se gradi - sve je to točno.

No, premijer kao da gubi iz vida da je uloga opozicije da ga kritizira, što god on poduzimao. To je predstava za javnost, i nisu u fokusu argumenti nego show koji je sam sebi svrha.

A jučerašnji dan ostat će zapisan kao onaj koji "uzima mjeru" uoči predstojećih izbora. Onaj tko je htio podržati Vladu i HDZ, vidjet će taj dan kao cirkus i sramotu. Oni drugi pamtit će ga kao dan dominacije oporbe. To je crno-bijelo, nema sredine. Kojih je više - znat ćemo negdje u travnju 2024.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast