U svojevrsnom interregnumu u kojem se nalazi Hrvatska između predsjedničkih izbora i preuzimanja novog mandata predsjednika Zorana Milanovića, a i malo dužem kad su odnosi predsjednika i Vlade u pitanju (otprilike tri i pol godine, da se našalimo), nije bilo nikakvih novih vanjskopolitičkih odluka ili promjene smjera. No, globalna politika se dolaskom Donalda Trumpa toliko promijenila u samo tri-četiri tjedna, da je praktički svaka svjetska vlada, pa i hrvatska vlast, već u znatnom zaostatku za Trumpovim odlukama i radikalnim promjenama koje on donosi.

Hrvatske unutarnje prilike, gdje je suradnja dvaju glavnih institucija, Vlade i predsjednika, praktički u kontinuiranoj blokadi, jasno je, kaska još dodatno za svima u EU-u, Kanadi ili drugim državama koje su izravno pogođene novom Trumpovom politikom. Nije ovdje riječ samo o ratu u Ukrajini ili trgovinskim odnosima s Kinom, nego i o "regionu", odnosno hrvatskom susjedstvu u širem smislu. Naime, odlaskom stare američke administracije koja je ustrajala na politici podrške neovisnim državama na Zapadnom Balkanu, ne samo BiH kroz Dayton nego i Kosova itd., postalo je potpuno nejasno u kojem će se smjeru sada razvijati Trumpova politika u ovoj regiji, uključujući ne samo zemlje ex Jugoslavije, nego i Mađarsku i druge. U BiH se događaju potresi vezani uz presudu Miloradu Dodiku koji prijeti raspadom BiH zbog svoje presude, istovremeno dosadašnji američki veleposlanik iz vremena Bidenove administracije ekspresno odlazi bez pozdrava, a paralelno se događa ekspanzija aktivnosti srbijanske administracije čiji su predstavnici hiperaktivni, pa su jedan dan kod Viktora Orbana u Mađarskoj, istodobno imaju susrete i komunikaciju s ruskim inoministrom Sergejom Lavrovom, a najbliži članovi Trumpove obitelji razvijaju biznis u Beogradu i drugdje u Srbiji.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić sebe proglašava glavnim Trumpovim partnerom u Europi - dok mu pod prozorom traju prosvjedi u kojima narod traži njegov odlazak, on si poziciju učvršćuje kontaktima s Trumpovom i Putinovom administracijom. Donald Trump jr., sin Trumpa, održao je prošle jeseni u Beogradu sastanak s glavnim biznismenima Srbije, a njegov zet Jared Kushner ima sa Srbijom potpisan projekt ulaganja težak 500 milijuna dolara - Srbija mu je prostor ex Generalštaba iznajmila na rok od 99 godina, pri čemu bi udio Srbije tijekom tog razdoblja trebao biti 22 posto od svih prihoda. Iako je apsurdno da se radi o kompleksu koji je srušen upravo u NATO-ovom bombardiranju Beograda, Amerikanci, i to "trumpovci" su upravo ti koji ga sada i obnavljaju. Trumpovi imaju još drugih biznisa u Beogradu, a sve je to pokazatelj da su itekako dobro povezani s aktualnom Vučićevom vlašću u Beogradu.

Za to vrijeme, dojam je, hrvatska vanjska politika još spava. Premijer Plenković svakako je angažiran na pokušaju zaustavljanja rata u Ukrajini i radi na projektu "pravednog mira", dok predsjednik Milanović još nije aktivirao poluge koje sam može imati u segmentu vanjske politike. Naime, s obzirom da Ustav propisuje njihovo suodlučivanje u vanjskoj politici, uvijek se vraćamo na početak, a to je da bez suradnje Milanovića i Plenkovića ne može biti bitnih pomaka u hrvatskoj vanjskoj politici, niti njenog jačanja. Predsjednik, kao i premijer, obećava zaštitu Hrvata u BiH, jednako tako samosvijest i snagu hrvatske države u odnosu na regiju i nove globalne okolnosti do kojih je došlo dolaskom Trumpa. Ali s riječi treba prijeći na djela.

Ukratko, imaju sve manje alibija da se ne sastanu i ne riješe glavna pitanja - Hrvatska se mora potpuno jasno postaviti prema novoj američkoj politici na nekoliko polja. Dakle, na Balkanu, u EU-u, prema Ukrajini, prema Gazi i Izraelu, prema novoj trgovinskoj i carinskoj politici SAD-a. Tema je bezbroj, a vrijeme leti.

Dok se oni sastanu, Donald Trump već ukine nebinarne osobe, papirnate slamke, zauzme Grenland i Panamu, potpiše "mir" s Rusijom i tko zna što još.

Nema sada više vremena za interregnume i vakuume u donošenju zajedničkih odluka.

Povezane vijesti

• I 2025. u spirali
• Rekonstrukcija koalicije
• Globalno i lokalno – politika bez srama