Osobe koje mrze pedere imaju nisku razinu serotonina i smanjeno samopouzdanje, pomanjkanje poštenja, obrazovanja i čiste, nepatvorene ljudske dobrote. Samo zločesti, zli, paranoidni, bolesni umovi mogu nekoga mrziti zbog ljubavi, makar i prema istospolnoj osobi
Kreteni, kojih u ovoj državi ima u izobilju i više nego normalnih, pristojnih te dobro odgojenih s usađenim kvalitetnim sustavom vrijednosti, reći će – il' si peder il' si čovjek! Peder, naime, prema definiciji takvih tupoglavaca nije čovjek. Ne zna se što je onda, možda plankton, možda majmun, možda nešto treće. Takvi će kreteni reći – vidi ovog pedera, mamu mu njegovu, vidi kako me gleda, glavu ću mu razbit! Vauuu… Kakva grupica intelektualno inferiornih, ali zato moćno nabildanih primitivaca hrabro će – da, da, hrabro, no ipak s fantomkama na glavi i pajserima u ruci - u noćnim satima u pothodniku sačekati nekog dobroćudnog pedera pa će mu preventivno razbiti lubanju i poslati ga u komu nakon koje će se probuditi ozdravljen jer nakon batina, jel', tako to valjda ide, više neće biti peder.
I onda će ti nabildani kreteni, uhvaćeni jer su toliko glupi da su ipak pustili tragove, na sudu skvičati kao miševi pravdajući se kako su to učinili jer dolaze iz heteroseksualne, ali disfunkcionalne obitelji gdje je tata tukao mamu koja se drogirala i nije mu kuhala ručak. I što je najgore, ne mora to ni biti daleko od istine. Ipak, krajičkom usana nasmiješit će se na svoju obranu znajući da će sud uglavnom popušiti priču koju im je servirao odvjetnik već davno uhodan u obranu takvih izroda koje lokalni sudac oslobađa iz ideoloških razloga. On, naime, vjeruje da je pederima mjesto u septičkoj jami i najradije bi ih sam u nju gurao kao što su pobjednici u fojbe bacali gubitnike. Samo, on to ne radi jer je kukavica, ali oslobađa i sa simpatijom gleda one koji poput kakvog domaćeg ku klux klana čiste društvo od slabih, nemoćnih ili, najvažnije, bolesnih poput pedera. A to što isti taj sudac plaća felatio maloljetnoj domskoj djevojci koju podvode lokalni gangsteri, sve odredom nekad domska djeca za koju se nitko u životu nije brinuo niti im usadio toliko potrebne emocije, to je u redu. Na zadnjem sjedalu svog auta časni sudac doživljava orgazme zahvaljujući manualnoj i oralnoj vještini jadnog djeteta kojeg, recimo, dvoje pedera nisu mogli udomiti jer bi možda i ona postala peder!
Kad je gore bolje
Pa da, kaže naš zakon da je bolje da je mala u domu i bez nadzora, iz kojeg će povremeno izaći na seksualno, bolesno i perverzno zadovoljavanje pohotnog suca, nego da je odgajaju dva pedera ili dvije lezbijke. Bez obzira što bi je svaki od ta dva gay para mogao naučiti ljubavi i ljepoti života unatoč brojnim različitostima. Pederi bi toj maloj osigurali siguran krevet, tople obroke, putovanja, bezbrižno djetinjstvo, prijatelje, čovječe ne ljuti se navečer i poljubac dvoje tata ili dvije mame na noćnom rastanku do sretnog jutarnjeg buđenja. Osigurali bi joj ljubav. Ali ne, mi i dalje nismo država u kojoj je takvo promišljanje dominantno. Dapače, u ovom društvu i dalje prevladavaju kreteni kojih je u izobilju i koji će junački, s desnicom na lijevoj strani prsnog koša, negdje u predjelu srca koje tuče za nazadnjačku i usranu Hrvatsku kakvom je oni vide, otvoreno reći – di ćeš pederima dat' dite na udomljivanje pa da i ono postane peder! Kao da se peder postaje odgojem. Ili, možda, inzistiranjem pederskih roditelja prema svom djetetu kojem će reći – slušaj mali, tvoje tate su pederi i ti ćeš sada biti peder! Valjda kreteni među nama misle da to tako izgleda. A što kad se zalomi da je njihovo dijete peder? Što onda? Zalit' ga u beton? Platit' mu kurvu da ga neuspješno razdjeviči i vrati na ispravni put? Ili treba skrivati svog pedera unutar četiri zida vlažnog i podzemnog podruma, gdje će okovan u lance i bez kontakta s vanjskim svijetom, kako zarazni pederluk ne bi prešao na drugu, zdravu i na ponos roditelja heteroseksualnu djecu, vegetirati do smrti?
Nego, što je poanta ovog dijela teksta osim još jednog dokazivanja da smo društvo u kojem više nisi siguran da li je ovakvo agresivno, isključivo i mizantropsko ponašanje iznimka ili pravilo? Poantu i malo svjetla u tamnom, neosvijetljenom tunelu naših života osigurala je odluka Ustavnog suda po kojoj pojednostavljeno, skraćeno, ali suštinski precizno, gay partneri, dakle homoseksualci, pederi i lezbijke, mogu postati udomiteljska obitelj nekom djetetu.
Postoje dvije Hrvatske
Osobe koje mrze pedere imaju nisku razinu serotonina i smanjeno samopouzdanje, pomanjkanje poštenja, obrazovanja i čiste, nepatvorene ljudske dobrote. Samo zločesti, zli, paranoidni, bolesni umovi mogu nekoga mrziti zbog ljubavi, makar i prema istospolnoj osobi. Prema Jordanu Petersonu, po mišljenju Guardiana jednom od najutjecajnijih i najsvestranijih intelektualaca današnjice, duboko u svakom čovjeku postoji neopisivo drevan, praiskonski brojač, smješten u samom temelju mozga, duboko ispod misli i osjećaja. Taj brojač prati položaj čovjeka na društvenoj ljestvici. Ponekad se mehanizam brojača pokvari i osoba podemoni. Takve osobe su mrzitelji pedera koji se licemjerno kunu u katoličku crkvu, protiv su abortusa, zagriženi su vjernici, a istodobno se neki najglasniji među njima, koji oblikuju javno mnijenje, bogate prodajući prezervative čime sprječavaju začeće. I to je, kao, OK.
Sada, na kraju, vratimo se početku: samo u usranom društvu može prevladati mišljenje da je djeci bolje u domovima gdje su izloženi međusobnom nasilju, gašenju čikova po tijelu, guranju drške metle u anus. Samo u usranom društvu je djeci bolje u heteroseksualnim obiteljima gdje je, po božjem pravilu, otac otac, a mater mater, bez obzira što se ne vole, ne cijene i agresivno sukobljavaju. Samo u usranom društvu se to što je djeci loše nastoji prikazati kao bolje. Umjesto da se djeci omogući da ih udome partneri istospolne orijentacije koji će ih u sređenom obiteljskom okruženju s dvije mame ili dvoje tata hraniti ljubavlju i brigom dok ne budu spremni za ulazak u svijet odraslih. Dakle, i dalje živimo u dvije, paralelne, odvojene Hrvatske: poštenoj, pederskoj i mrziteljskoj, koja ne zna voljeti.