PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Franak na banak
Povijesnom presudom Općinskog suda u Zadru određeno je da Zagrebačka banka mora vratiti 630.000 kuna i pripadajuće zatezne kamate, plus 62 tisuće kuna sudskih troškova. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 60 tisuća kredita u švicarcu konvertirano u euro. Mnogi su na sudu, a dobiju li svi ti ljudi tužbe, to bi moglo ozbiljno uzdrmati bilance banaka
Općinski sud u Zadru donio je nepravomoćnu presudu kojom je konvertirani ugovor o kreditu u švicarskom franku proglasio ništetnim. U javnosti je ona nazvana povijesnom jer bi mogla ukazivati da bi i preostali dužnici s konvertiranim kreditima mogli doći do svog novca koji su preplatili bankama. U Hrvatskoj je, naime, čak 125 tisuća kredita u švicarskom franku, a procjenjuje se da je oko polovice konvertirano u euro. Mnogi se sude, a dobiju li svi ti ljudi tužbe, to bi moglo ozbiljno uzdrmati bilance banaka.
Naime, zadarskom je presudom određeno da Zagrebačka banka mora vratiti 630.000 kuna i pripadajuće zatezne kamate, plus 62 tisuće kuna sudskih troškova. U udruzi Franak ugrubo računaju da će banka na koncu zajedno sa zateznim kamatama isplatiti tužitelju više od milijun kuna. To je dvostruko više od početne svote: riječ je o kreditu koji je ugovoren 2006. na iznos od 116.000 švicarskih franaka, odnosno 550 tisuća kuna. Iako se radi o konvertiranom kreditu, sud je utvrdio da konverzija nije bitna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer je on utemeljen na izvanugovornoj obvezi banke da vrati sve što je stečeno bez osnove.
Davor Baljak, delegat udruge Franak, vjeruje da će i drugostupanjska presuda biti pozitivna za tužitelje, a ukoliko tako ne bude, najavljuje žalbu Ustavnom sudu, a potom i Europskom sudu koji je već dvaput presudio u korist korisnika kredita, proglasivši ugovore ništetnim. Problem je u tome što su, objašnjava Baljak, prilikom konverzije na temelju istoimenog zakona iz 2015. godine uzeti u obzir kamatna stopa i tečaj na dan konverzije, ne i na početku otplate kredita. Neki dužnici otplaćivali su kredit prije konverzije punih deset godina, uz dvostruko veću ratu u odnosu na početnu, i sad traže pravdu na sudu i za taj dio.
Budale
Znakovito je da su ovi rizični krediti plasirani u središnjoj i istočnoj Europi, gdje su banke pronašle velik potencijal u društvu koje se tek trebalo u potpunosti prepustiti konzumerizmu. U Poljskoj se, recimo, s bankama zbog iste stvari sudi oko 11 tisuća ljudi, tražeći povrat preplaćenog novca. Ondje je od globalne financijske krize 2008. godine franak prema zlotu ojačao čak 92 posto.
Jasno, sad će dežurni dušebrižnici ustvrditi da su dužnici sami krivi jer nisu čitali ono što potpisuju, te da su sami pristali na promjenjivu kamatnu stopu koja se vrlo brzo vinula u nebesa. Činjenica jest da su krediti vezani uz euro imali fiksnu kamatnu stopu od oko 7,5 posto, dok su švicarci bili dvostruko jeftiniji. Dakle, onaj tko se odlučio za fiksirani euro, znao je da ga svaki mjesec čeka otprilike ista rata, tisuću, dvije ili tri tisuće kuna, jasno, uz politiku HNB-a koji je uvijek održavao kunu stabilnom prema euru. Dužnicima u švicarcima nitko nije objasnio u koliki se rizik ustvari upuštaju. Službenici za šalterima tad su gurali građanima prospekte u ruke i uvjeravali ih u genijalnu, neponovljivu priliku koju im pruža novi bankarski proizvod. Pa neće valjda biti budale i uzeti dvostruko skuplji kredit u eurima. Doduše, guverner Boris Vujčić tvrdi da je HNB upozoravao na velik rizik takvih kredita, no središnja banka zacijelo nije vrtila reklame na televiziji, kao što su ih prije 14 godina, u jeku švicarca, vrtjele banke, vabeći naivne klijente. Sve je štimalo godinu, dvije, a onda je došla globalna kriza 2008. i rast rata koje su se vrlo brzo udvostručile. Istovremeno s krizom drastično su pala primanja dužnika i mnogi od njih kredite više nisu mogli vraćati.
220 do 400 tisuća
Vujčić je, međutim, i ove godine upozorio na opasnost impulzivnog zaduživanja i nagli rast skupih, nenamjenskih gotovinskih kredita s dugim rokom otplate koje banke masovno odobravaju stanovništvu. Budući da su kriteriji odobravanja blagi, krediti su skuplji, i tu se može povući paralela sa švicarcem.
Bruno Bulić, donedavni predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije svojedobno je ustvrdio da i banke u slučaju švicarca trebaju snositi rizik. On ne može u potpunosti biti prevaljen na dužnika. Dakle, kad daješ kredit, trebaš voditi računa o tome da će on moći biti vraćen.
Zanimljiv je stav pulskog ekonomista i profesora dr. sc. Marinka Škare koji je svojedobno za naš list izjavio da su banke u ovom spretnom manevru ekstra zaradile.
- Već u samom kreditnom planu otplate zaračunat je jako zadovoljavajući profit od 12 do 24 posto. Da je banka dužniku predočila dva plana otplate te da u prvom stoji da će na podignutih 150.000 kuna morati vratiti 220.000, a prema drugom čak 400.000 kuna zbog promjene kamatne stope i tečaja, nitko ne bi potpisao ugovor. Građane je, dakle, trebalo upozoriti. Banke ne mogu sakriti odgovornost, kazao je Škare. U kreditnom ugovoru na dan njegova sklapanja navedeni su promjenjiva kamatna stopa te tečaj švicarskog franka.
- Postoji otplatni plan kredita u kojem su glavnica i kamata. Tu se nalazi i očekivana dobit banke ili profit po kreditu i banka na to ima pravo. Sve drugo su špekulacije i ekstraprofit i mislim da banke na nj nemaju pravo bez obzira jesu li se zadužile u švicarcu ili ne. Kada su ulazile u posao s klijentom, banke su procijenile rizik i ugradile ga u očekivani profit, odnosno kamatu, izjavio je Škare.
Banke su, dakle, zaigrale prljavo. Ne samo da su klijentima gurale pod nos švicarca nauštrb kune i eura, nego su u startu ukalkulirale pristojan profit. Što bi im se sad moglo obiti o glavu
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
