KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA
Klimanovo rudarenje za glasove
(M. MIJOŠEK)
Neka se politički elitisti angažiraju, zaprljaju, neka puste po strani filozofske rasprave i velika, nepotrebna i na parlamentarnim izborima uglavnom potpuno neprimjenjiva sranja, pardon znanja, o boljem i pravednijem životu. Neka ne izbjegavaju tuđe probleme, neka djeluju odmah, sad, bez odgode i suvišnog dociranja što i kako bi trebalo. Ljudi s problemima tu su danas, sada su ispred nas
Prekosutra je dan d. Iskrcavanje glasova, nervozno prebrojavanje listića i proglašenje relativnih, ali ne i apsolutnih pobjednika parlamentarnih izbora. Onda slijede pregovori, možda kratki i efikasni, vjerojatnije dugi i mučni.
Mirnu kampanju u 8. izbornoj jedinici obilježio je veliki povratak HDZ-ovca Antona Klimana. U kratkom vremenu podsjetio je da je posao političara biti u narodu i među narodom. I bio je takav, svakako drukčiji od drugih. Dok su većina njegovih kolega političara odnarođeni i uglavnom falši elitisti koji žive za besplatan ručak, poklonjen vikend, koruptivni seminar u drugom dijelu svijeta ili sličnu povlasticu, Kliman je u kampanji koja nosi povećane tenzije, uzavrele strasti i blagu dozu rizika jer nikada ne znaš na koga ćeš naletjeti, išao tamo gdje je političaru najteže – među ljude, za dušu iscrpljujuće slušajući njihove probleme kao da su njegovi. Tamo, među ljudima, svim tim jadom, možeš dobiti flisku, može te nadrkani uljanikovac bez plaće opravdano zaliti pivom, a ti mu ne smiješ odgovoriti ni ružno ga pogledati. Moraš istrpjeti. Čim se pred takvima pojaviš kriv si. Jer si političar. Jer si korumpiran. Jer te boli ona stvar za radnike. Na simboličnoj razini u takvu se baruštinu uputio Anton Kliman. Išao je skupljati podršku spuštajući se u bazu.
Netko će reći da je to samo jeftini populizam, uvlačenje u guzicu biračima koje zaboraviš s prvim prdcem. Pa dobro, neka se takvi, lijevi i desni elitisti, neuspješni, cijeloživotni i uzaludni rješavači najtežih političkih zagonetki koji nikada neće riješiti ništa od onoga što im je pred nosom, ali su, jel', važni zato što sve to oko njihovih zagonetki izgleda tako pametno, a ustvari je profano, spuste na najnižu razinu društvene stvarnosti, među one kojima visi posao o glavi ili plaća opasno kasni. Neka se spuste među te rudare života koji sizifovski ruju po kamenu tražeći svoju zlatnu žicu spasa. I gotovo nikada je ne nađu.
Neka se politički elitisti angažiraju, zaprljaju, neka puste po strani filozofske rasprave i velika, nepotrebna i na parlamentarnim izborima uglavnom potpuno neprimjenjiva sranja, pardon znanja, o boljem i pravednijem životu. Neka ne izbjegavaju tuđe probleme, neka djeluju odmah, sad, bez odgode i suvišnog dociranja što i kako bi trebalo. Ljudi s problemima tu su danas, sada su ispred nas. Oni nisu slova u riječima ubačenim u teške, stostranične knjige u kojima se razglaba o naprednom društvu, ekonomiji, socijalizmu i kapitalizmu, profitu i samoupravljanju.
Ovo društvo s pratećim problemima treba političare koji djeluju promptno i čije aktivnosti donose konkretne rezultate. Kao da i mi malo manje pametni i ne tako intelektualno obdareni isto ne bi mogli glumiti elitistu lažnjaka, duboko sjesti na kauč, zapaliti, pa u oblaku dima, onako filozofski naširoko i nausko, slijeva nadesno, zgora prema dolje, može i s malo predrasuda, mudro i mudrijaški mudrovati, praviti se mudrijim od najmudrijih te na početku, sredini i kraju takvog prenemagajućeg druženja iznositi političke nebuloze od kojih bi se obespravljenom i od muke oćelavljenom radniku podignula zadnja vlas na praznoj ćeli. Popizdio bi jer zna da ga ti neki elitisti vozaju u oba smjera, pa ga vrte k'o na ringišpilu dok mu se ne zavrti da jadničak više ne zna što je dolje, a što gore, tko je dobar, a tko loš, tko mu obećava pomoć, a tko o pomoći samo serucka. Nekako mi dođe da takvim političarima poručim - jebala vas vaša politika ispraznosti. Dolje, u rudnike, tamo se skupljaju glasovi!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
