PIŠE ROBERT FRANK

Jurica Šiljeg u magli 


Zbog Kolindinih katastrofalnih rezultata u Istri kod HDZ-ovaca padaju sve teže međusobne optužbe. Zaiskrilo je. Raskol je na vidiku. KGK je samo povod. Casus belli. Uzroci su dublji, iako ne mogu biti preduboki, kao što to nije ni HDZ-ova politika u Istri

Predsjednik istarskog HDZ-a, oralni kirurg Jurica Šiljeg, prigodni je političar. Kad u Istru dođu stranački čelnici, on iz naftalina vadi svečano odijelo. Onako zbigecanom cilj mu je ugurati se u oko kamere dok, recimo, premijer Andrej Plenković daje izjavu nakon barbanske Trke na prstenac. Na taj način Šiljeg je vidljiv, uočljiv i duboko zamišljen s onim karakterističnim klimanjem glave svakog tko se u takvoj situaciji nalazi uz glavnog govornika. Klimavci glavom kao važno odobravaju ono što glavni frajer govori u kameru.

Oni tim beznačajnim pokretima glavom i još beznačajnijim pogledima u centar kamere, dojmljivo pokušavaju poručiti da se slažu, eto, u ovom slučaju s premijerom Plenkovićem, čije riječi, naravno, pogađaju u sridu. Ni Šiljeg nije izuzetak od tog nepisanog pravila besmislenog ponašanja pred kamerama. No, to su ujedno, s tim svečanim odijelom i klimanjem glave, jedine situacije kad šira javnost može vidjeti šefa istarskog HDZ-a. Pred televizijskim kamerama i fotoreporterskim aparatima Šiljeg izgleda efektno. Uz ozbiljnog Plenkovića i opako. Čovjek može pomisliti da su jednako uspješni i moćni.

Umažanin koji vodi istarski HDZ tada šalje snažne poruke unutarstranačkim oponentima da je on na linku glavnom šefu kojem je za njegovog posjeta Poluotoku u najneposrednijoj blizini. U HDZ-ovim igrama prijestolja važno je tko sjedi tik uz premijera dok vatrica zagrijava prostor. O da, tu se ništa ne prepušta slučaju. No, istodobno dok se Šiljeg jeftino naslikava i nagurava da uđe u kadar, stranka koju vodi u Istri, Hrvatska demokratska zajednica, potpuno je zapuštena. I razbijena, kao srpska vojska potjerana s okupiranih područja '95.

Sve teže optužbe

Izborni poraz Kolinde Grabar-Kitarović koja je izgubila mjesto predsjednice otvorio je pukotine u sve samo ne monolitnom HDZ-u. Ono što se sada sa strankom događa na nacionalnoj razini, gdje se zauzimaju pozicije za konačni obračun, polako se preslikava i na lokalnu razinu. Zbog njenih katastrofalnih rezultata u Istri kod HDZ-ovaca padaju sve teže međusobne optužbe. Zaiskrilo je. Raskol je na vidiku. KGK je samo povod. Casus belli. Uzroci su dublji, iako ne mogu biti preduboki, kao što to nije ni HDZ-ova politika u Istri. Ona je plitka, plaha, neprepoznatljiva, frigidna. Uopće nije jasno koje stavove HDZ zastupa u Istri.

Zato je gubitak predsjedničkih izbora samo kulminacija nereda i nerada istarskog HDZ-a, stožerne hrvatske nacionalne stranke koja je lokalno orijentiranom i regionalno usmjerenom IDS-u trebala biti prirodna protuteža, isto kao što je na državnoj razini SDP prirodna protuteža HDZ-u.

Istra treba jaki HDZ

Najveća odgovornost za politički neprihvatljiv i inferioran status HDZ-a na Poluotoku na njegovom je županijskom šefu Jurici Šiljegu. On je vođa, direktno je konektiran na središnjicu u Zagrebu. On je za bubnjem kad se kreće u ratni pohod. On udara ritam, određuje tajming za napad ili povlačenje. On je prvi i glavni taktičar. Ako ste ga slučajno zaboravili, a mogli ste ga zaboraviti jer je politički dojam koji pušta mizeran, nedostatan i nedostojan jednog HDZ-a, radi se o onom istom tipu koji se sa svečanim odijelom i u pratnji premijera Plenkovića nametljivo gura u televizijsku kameru. To k'o fol spontano namještanje uz šefa – ono, slučajno sam se tu našao - to mu ide, ali zato zakazuje u osmišljavanju stranačkih politika. Istri uz dominantan IDS, koji je i dalje prvi stranački izbor dobrog dijela istarskih birača, treba jaki HDZ.

Priroda je politike da mora postojati balans između lijevih i desnih, regionalnih i državnih, manje nacionalnih i jako nacionalnih, konzervativnih i liberalnih. Šiljeg se ničim ne trudi postići tako potrebnu i za demokraciju presudnu ravnotežu. Naspram IDS-a se ponaša gotovo kao prema bratskoj stranci. Prema njima nema nikakve kontre, napada, analize njihovog rada te nuđenja drugačijih i boljih rješenja. Pritom on još i politički parazitira na snazi SDP-ovog gradonačelnika Umaga Vilija Bassanesea kojem drži bokove dok ovome naočigled dnevno raste popularnost i snaga. S njime se Šiljeg pokriva kao smokvinim listom, tako prikriva sve slabosti neambicioznog HDZ-a kojim upravlja kao autom po magli: ne vidi se linija kretanja, brzina je neprilagođena, a smjer pogrešan. Tako danas izgleda istarski HDZ, stranka koja je nevjerojatno sklona unutarnjim i dvorskim spletkarenjima. Nitko HDZ ne može toliko destabilizirati koliko njegovi ljudi unutar stranačkih redova. U taj modus operandi Šiljeg se uklopio savršeno, po modelu divide et impera.

Prekjučer, neposredno nakon Milanovićeve pobjede, Šiljeg se javno malo oglasio i odmah se zaletio. Naravno, pojurio je u krivom smjeru. Tako barem ispada po njegovom naglom rikvercu kad je riječ o optužbama koje je uputio stranačkom kolegi i načelniku Svetog Petra u Šumi Mariju Bratuliću. Ustvari, Šiljeg se prepao. Narod bi rekao – obavio je veliku nuždu u gaće. Dakle, najprije je zbog toga što Kolinda u toj općini nije dobila više glasova od Milanovića poručio kako Sveti Petar više nije utvrda HDZ-a u Istri. Potom je konstatirao da za debakl u Svetom Petru treba pitati načelnika Bratulića. Onda je rekao da ga je Glas Istre oko toga ipak krivo citirao i stavio na njegovu izjavu tendenciozan naslov, što, naravno, nije istina jer naslov proizlazi iz teksta.

Šiljegove i Dalijeve masturbacije

Šiljegov je cilj bio da sa sebe skine odgovornost za loš Kolindin rezultat u Istri. Kako bi u tome uspio, u priču je upetljao i izborni stožer koji nije osigurao Kolindin dolazak u Pulu. Jedino je tu, dijelom, u pravu, no to je bila stvar komunikacije i dogovora istarskog HDZ-a i stožera HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje. Ako je Šiljeg želio da Kolinda dođe, a ona nije došla, onda su ga u tom stožeru doživjeli ozbiljno kao slon buhu na lijevom uhu. I šećer sa šlagom, da bude najslađe moguće, za kraj: Šiljeg kaže da je za "loš rezultat i nevidljivost HDZ-a u Istri kriv Glas Istre", novina koja, kako on tvrdi, "medijski blokira HDZ". Neka je i od Šiljega, ali previše je. Šiljeg, Šiljeg… Odakle krenuti? Kako slijepom objasniti ljepotu Dalijeve nadrealističke slike "Žalosna igra", čiji je glavni motiv masturbacija? Kako gluhog uvjeriti u savršenstvo Beethovenove 5. simfonije?

Nikako, to do njih ne dopire, kao što do gluhog i slijepog šefa istarskog HDZ-a ne dopiru toliko evidentne promjene uređivačke koncepcije Glasa Istre, novine koja već dvije godine krajnje otvoreno svima daje priliku za artikuliranje njihovih stavova i politika. Tri ključne postavke na kojima gradimo moderan Glas Istre su odvažnost, nepristranost i objektivnost. U svemu tome nekad medijski zanemarenom HDZ-u omogućili smo toliko novinskog prostora da gotovo da i ne zaostaje za IDS-om kao vodećom istarskom strankom koju pak na dnevnoj razini podvrgavamo kritičkom i žestokom preispitivanju mnogih njihovih poteza. Oni su to prihvatili kao poštenu i demokratsku igru čija pravila su davno određena, a mi po njima koegzistiramo. Naravno, kad si slijep i gluh poput Šiljega ništa od toga ni ne vidiš ni ne čuješ. No to je njegov problem. I HDZ-ov. Naš nije.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter