Piše Tihana TOMIČIĆ
Ukrajinski kolosijek
(Snimio Darko Jelinek / Marko Lukunić/Pixsell)
Sastanak europskih i NATO čelnika jučer u Bruxellesu istinski je game changer, ali ne samo za Ukrajinu nego i za hrvatske unutarnje prilike. Glavna vijest glasi da je novi glavni tajnik NATO-a Mark Rutte jasno poručio da Ukrajina ulazi u NATO, bila ona prva sljedeća država kao 33. bilo pak kao 34. po redu. »To je odlučeno u Washingtonu«, jasno je rekao.
Uz to, osigurava se dodatnih 425 milijuna dolara za Ukrajinu čime se, kako to tumače čelnici EU-a i NATO saveza, stvara osnova da Ukrajina »s pozicije snage« uđe u buduće pregovore s Moskvom o završetku rata. Dotad će EU i NATO pomagati Ukrajinu na sve načine dok ne dođe »u poziciju snage«. A to znači da sve najsnažnije zemlje svijeta podržavaju victory plan, plan pobjede ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskoga.
Jednako tako, danas u Europu dolazi i američki predsjednik Joe Biden. Činjenica da jedan dio izvršne vlasti u Hrvatskoj, onaj dio koji u svojim rukama ima predsjednik Zoran Milanović, iskače iz tog vlaka u čijoj su kompoziciji najjače zemlje svijeta, pomalo je zabrinjavajuća za Hrvatsku.
Dojam je da netko želi ostaviti Hrvatsku na klupi za rezerve, u situaciji kad cijeli zapadni svijet stoji iza Zelenskoga i Ukrajine. Za glavnog tajnika NATO-a Ruttea ovo je bio praktički nastupni govor, i zato on ima jednu jasnu poruku, a to je da se Ukrajinu tretira kao člana koji je na samim ulaznim vratima toga saveza, a zna se da savez funkcionira na način da zajednički reagira ako je ugrožena bilo koja članica.
Ova »predčlanica«, što Ukrajina jest po mišljenju čelnih ljudi SAD-a, Kanade i najvećih europskih sila, ima pravo na pomoć, poruka je iz Bruxellesa. Upravo je i to dodatno znakovito – da se ove poruke nisu poslale samo iz Washingtona, gdje su donesene, nego baš s tla Europe, dakle nekoliko stotina kilometara od Ukrajine.
Može se raspravljati je li ta odluka NATO-a, da se Ukrajinu prigrli, dobra za globalne prilike, može se raspravljati i kad će to biti, hoće li biti tek nakon završetka rata i potpisa primirja, ali jedno je sigurno – ona je već donesena, i definitivna je. I kao takva, snažna je poruka Moskvi, s jasno izraženom taktikom koja se svodi na to da će se Ukrajina vojno i ekonomski osnaživati sve dok ne bude spremna za pregovore o onom što se naziva pravedni mir. A to znači mir za puni teritorij te zemlje, koja neće u povijesti ostati žrtva ruske agresije.
Suradnici predsjednika Zorana Milanovića kažu kako »Rusija jest agresor, a Ukrajina žrtva, ali kako pomoć bilo kojoj od njih znači uvlačenje Hrvatske u sukob, a to Pantovčak neće dopustiti«.
No, nisu dali objašnjenje na pitanje što je s obavezama koje Hrvatska ima prema NATO savezu kao njena punopravna članica, a koje je netko pri zdravoj pameti potpisao. Nema nikakvih specijalnih iznenađenja u tim odlukama – od trenutka kad je misija NSATU nastala kao projekt na samitu u Washingtonu u srpnju ove godine, svim akterima i na hrvatskoj političkoj mapi dobro su poznati detalji te misije. Ali reakcija Pantovčaka uslijedila je tek sada – zašto?
Ako je ta odluka da se blokira slanje hrvatskih časnika u Njemačku u sklopu tog programa uvjetovana samo našim unutarnjim prilikama i činjenicom da slijede predsjednički izbori, onda je to duboko pogrešan motiv.
Pogotovo sad, nakon jednog tako širokog sastanka kao što je ovaj jučerašnji u Bruxellesu, gdje se nije moglo čuti glasa protiv NATO-ovog nastavka politike pomoći Ukrajini, kao svojoj budućoj članici.
Plan pobjede Volodimira Zelenskoga upravo je planiran i pisan u suradnji s glavnim ljudima koji vode Sjevernoatlantski savez i EU. Ne formalno, naravno, jer on obilazi europske prijestolnice i predstavlja ga, ali on nije »pao s Marsa« nego je upravo rezultat dugotrajnih usuglašavanja s partnerima i saveznicima. Zelenski nije neki Pale sam na svijetu koji baulja Europom i priča besmislice koje se rađaju u njegovoj glavi.
On je partner Rutteu, Ursuli von der Leyen i drugima, kao i čelnicima grupacije najmoćnijih zemalja G7 koje su prve podržale njegov plan. Zato u ovom trenutku mnogo više hrvatski predsjednik Milanović izgleda kao Pale sam na svijetu nego Zelenski.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
