Analiza: Zoran Milanović ponovo se vraća iz gubitničke pozicije

(Reuters)

Predsjednički izbori nisu završeni, za dva tjedna birači će odlučivati između Zorana Milanovića i Dragana Primorca, ali uvjerljiva razlika u broju glasova u prvom krugu u korist aktualnog državnog poglavara dopušta da ih se analizira gotovo kao da smo konačan ishod doznali već u nedjelju. Praktično je, naime, nemoguće da Primorac nadoknadi Milanovićevu ogromnu prednost, ne predstavlja drugi krug uvijek novo miješanje karata, ne kreću dva finalna kandidata iz početka.

Politički feniks

Dakle, Milanović će ostati predsjednik Republike i sada je definitivno jasno da on ima sposobnost političkog samoobnavljanja. Neuspješno je vodio SDP-ovu koaliciju na parlamentarnim izborima 2015. i 2016., njezini rezultati nisu bili loši, ali osvojeni zastupnički mandati bili su nedovoljni da bi Milanović (p)ostao premijer. U tim okolnostima on podnosi ostavku na dužnost predsjednika SDP-a i povlači se iz politike. Osnovao je firmu i više od dvije godine bavio se konzaltingom, politički je bio posve pasivan. Međutim, u proljeće 2019. aktivirao se i najavio kandidaturu za predsjednika Republike.

Premda je Kolinda Grabar-Kitarović bila popularna predsjednica, naročito u desnijem dijelu biračkog tijela koje i preteže u Hrvatskoj, Milanović ju je ipak pobijedio. Vratio se na velika vrata u politiku. Mandat mu je obilježio sukob s premijerom Andrejom Plenkovićem, a onda je proljetos Milanović poželio i preuzeti njegovo mjesto. Na šokantan način ušao je u kampanju za parlamentarne izbore, koje je sam raspisao, s ciljem da bude na listi SDP-a i partnera i njihov nominalni kandidat za predsjednika Vlade. Ustavni sud mu je to zabranio i na kraju taj Milanovićev iznenadni povratak u stranačku politiku nije za njega dobro prošao. I njegovi simpatizeri su mu zamjerali što kao predsjednik nije dao ostavku i potom se punom snagom uključio u realizaciju projekta vlade nacionalnog spasa, koji je osobno promovirao.

Nisu to bili jednostavni dani za Milanovića, ali, eto, osam mjeseci kasnije skoro je već u prvom krugu osigurao još pet godina na Pantovčaku. Istina, vjetar u leđa mu je bila činjenica da je u Banskim dvorima njemu suprotstavljena političke opcija, kao i to da je HDZ poslao na njega Primorca, koji se nije pokazao kao kvalitetan kandidat. Ali, unatoč tome nitko Milanoviću ne može osporiti da posjeduje zavidnu vještinu političke regeneracije kada se nalazi u objektivno gubitničkoj poziciji.

Mit o mašineriji

Za još nešto nam je u nedjelju stigla potvrda, takozvana HDZ-ova mašinerija ipak je samo takozvana. Kada bi ona zaista postojala, funkcionirala bi apsolutno u svim uvjetima, HDZ-ovi goniči natjerali bi ljude da izađu na svake izbore i zaokruže kandidata kojeg god im stranka ponudi. No, to nije tako. I nije prvi put u Plenkovićevoj eri da se dogodio vrlo ozbiljan podbačaj u HDZ-ovom postotku glasova. Lista HDZ-a na izborima za Europski parlament 2019. dobila je tek nešto više od 22 posto glasova, razina je to Primorčevog rezultata. Ono što snažno motivira pristaše HDZ-a su izbori za Sabor, na kojima se donosi odluka tko će u Hrvatskoj raspolagati državnim novcem, određivati kriterije prema kojima će se on dijeliti, i biti u mogućnosti nekome pomoći, a nekome i naštetiti.

Nije potrebna nikakva mašinerija da bi birače sklone HDZ-u odvuklo na birališta na dan parlamentarnih izbora. Sami tamo odlaze, znajući da im od toga možda presudno zavisi materijalni i općenito status u društvu. Drugo su izbori za predsjednika Republike i za Europski parlament, na kojima se natječu kandidati koji ne mogu neposredno utjecati na život građana. U sklopu njih su važna imena koja HDZ odabere za izbornu utrku. Ako se HDZ-ovim biračima ne dopada europska izborna lista ili kandidat za predsjednika Republike kojeg stranka selektira, dio ih naprosto ostaje doma, nema te mašinerije koja bi ih pomaknula iz fotelje. Da je ta mašinerija običan mit, priznaju danas neizravno i HDZ-ovi dužnosnici, koji, poput Plenkovića, tvrde da je Primorac dobio manje glasova zbog toga što je bilo dosta kandidata desno od centra. Iz ove teze zapravo proizlazi da su ljudi u HDZ-u zaduženi za utjerivanje stege bili nemoćni u nastojanju da neke svoje birače odvrate od Marije Selak Raspudić ili Tomislava Jonjića, koji su im se toliko dopali. Pritom je iluzija da bi u slučaju da se ovo dvoje nije kandidiralo, na Primorčevom kontu automatski bilo 230 tisuća glasova više. Ne bi. Nema na izborima takvog jednostavnog prelijevanja glasova.

Što se, pak, tiče odaziva u prvom krugu predsjedničkih izbora, on je bio u uobičajenim granicama. Niži nego na parlamentarnim izborima u travnju i, primjerice, na predsjedničkim prije pet godina, ali viši u odnosu na odaziv na izbore za predsjednika 2009. i jednak kao 2014. Znači, nije bilo neke dramatične apstinencije birača. Ona bi mogla biti značajnija 12. siječnja. Jer, razlika u glasovima demotivirat će djelomično i Milanovićeve i Primorčeve birače, budući da će procijeniti da se za dva tjedna neće ništa promijeniti, da su izbori gotovi.

Samo jedno sučeljavanje i prije drugog kruga

Primorac je jako zainteresiran za sučeljavanja "jedan na jedan" s Milanovićem, o tome je govorio i nedjelju navečer. Ne iznenađuje to jer jedina, kakva-takva, njegova nada u konačan uspjeh počiva na premisi da bi tijekom televizijskih debata demonstrirao nedvojbenu superiornost u odnosu na predsjednika Republike. Ali, o tome koliko će biti tih sučeljavanja zapravo odlučuje Milanović. Zbog njegovog stava da je uoči prvog kruga dovoljno jedno, sva ostala su održana u krnjem sastavu i bez Primorca. Jučer su nam u Uredu predsjednika potvrdili da je Milanović ostao kod stava da će i u očekivanju drugog kruga biti jedna debata, "iz respekta prema biračima", ali ne više od toga. Upitno je, dakle, tek na kojoj će nacionalnoj televiziji biti to sučeljavanje Milanovića i Primorca.

Mijić: Birači žele Milanovića kakav je bio pet godina

Iza Milanovića je mandat koji je potencijalno mogao antagonizirati birače koji su ga izabrali 2020., ali to je izostalo. Je li to sada potvrda da su oni zadovoljni kako je Milanović obnašao predsjedničku dužnost ili im je, pak, primarno bilo da HDZ ne preuzme i Pantovčak? Odgovor na ovu dvojbu potražili smo i kod analitičara Mate Mijića.

- Plenković je htio da ovi izbori budu referendum o Milanoviću, a pretvorili su se zapravo u referendum o njemu samom. Drugo, teško je biračima približiti konkretan učinak predsjednika jer njegove ovlasti zahvaćaju područja koja se ne odražavaju na svakodnevan život građana. Kako pošteno vrednovati izbor veleposlanika i predsjednika Vrhovnog suda? Ljudi to, osim eventualno u nekim ekstremnim situacijama, ne osjećaju na vlastitoj koži. Naravno, birače motiviraju različite stvari da glasuju za nekog, netko im je pametan, ugodnog izgleda, dobrog programa ili su se možda metodom eliminacije lošijih odlučili za njega. Ali, u konačnici to nije važno i možemo, kada je o Milanoviću riječ, zaključiti da birači žele baš takvog predsjednika kakav je on bio u ovih pet godina. Točno su znali što dobivaju ako ga zaokruže na glasačkom listiću, kazao nam je Mijić.